Knjiga donosi neobjavljene rukopise Ivana Merza, sačuvane u njegovu arhivu, više ili manje dorađene, bilo da su namijenjeni za javnost kao veća djela i radovi, kao članci ili pak kao nacrti predavanja za usmeno izlaganje. Objavljeni rukopisi, budući da su nastali prije gotovo jednog stoljeća, usklađeni su s današnjim standardom hrvatskoga književnog jezika i važećim pravopisom, a da se ništa nije utjecalo na njegovu izvornu misao.

Rukopisi su podijeljeni u tri velike skupine po sadržaju i temama koje su u njima obrađene, a budući da se rukopisi razlikuju po dužini teksta, svaka je od te tri skupine podijeljena na dva dijela: u prvom dijelu su veliki rukopisi, a u drugom dijelu manji rukopisi.

Ispred svakoga pojedinog teksta uredništvo je dodalo mali uvod, za bolje razumijevanje samoga teksta, vremena njegova nastanka, namjene za koju je bio napisan te popratnih okolnosti u kojima je nastao.

U ovom svom slavnom predavanju o politici Max Weber otkrio je sve karte - politika je fascinantan poziv, ona nudi položaje u vlasti na kojima se odlučuje o sudbini naroda, država, međunarodnih odnosa i svjetskog mira. Etički, takvom pozivu dorasli su ljudi posebnog kova, zapravo vrlo malo onih koji su kadri pomiriti dva suprotna načela: svoja uvjerenja i odgovornost za posljedice svoga djelovanja... Djelo klasika sociologije u kojemu će čitatelji i danas pronaći teorijsku, ali i empirijsku vrijednost.

U znak zahvalnosti i poštovanja prema svome velikom biskupu, koji je svoju biskupiju „sa granica s Turskom“ i svoje malo Đakovo uveo u središte Europe, Đakovačko-osječka nadbiskupija, tj. Nadbiskupski ordinarijat i Središnja nadbiskupijska i fakultetska knjižnica odlučili su prirediti i izdati Strossmayerove korizmene i druge poslanice i okružnice te neke njegove značajnije propovijedi i govore.  

Ovo izdanje Korizmene i druge poslanice i okružnice obuhvaća četiri sveska: u I. svesku objavljene su korizmene i druge poslanice objavljene u Glasniku od 1874. do 1885. godine, na oko 600 stranica; u II. svesku korizmene poslanice objavljene u Glasniku od 1886. do 1891. godine, na oko 600 stranica; III. svezak sadrži poslanice od 1892. do 1903. godine, na oko 600 stranica; IV. svezak sadrži Strossmayerove poslanice, propovijedi, govore i nastupe napisane prije početka izlaženja Glasnika, koje su ostale u rukopisu ili su objavljene u nekim drugim izdanjima. Tu su uvršteni i oni govori koji su već objavljeni u nekim drugim izdanjima u namjeri da se u jednom izdanju dade što više uvid u cjelokupni Strossmayerov pisani opus te vrste. Ta četiri sveska dokazuju da tvrdnja Antuna Gustava Matoša: „(Strossmayer) ne ostavi, osim nekoliko poslanica i govora“, nije točna. Zatim, neka javnost prosudi istinitost suda prema kojem: „Strossmayer je bio čovjek akcije, a ne pera, pa je pisanje bilo tek popratna pojava njegova djelovanja (Košćak)“. Tih „nekoliko poslanica i govora“ obuhvaća preko dvije tisuće, a možda i tri tisuće stranica, a ostali spisi, govori, pisma, putopisi obuhvaćaju još nekoliko tisuća stranica.

Kao što sam naslov govori udžbenik se bavi problematikom palijativne medicine. Palijativna medicina nova je grana medicine koja proučava i liječi bolesnika s aktivnom progresivnom, uznapredovalom bolesti ograničene prognoze. Brine se za optimalnu kvalitetu života do smrti, i u prvom je redu, područje liječničkog interesa. Knjiga "Palijativna medicina: temeljna načela i organizacija, klinički pristup terminalnom bolesniku, medicinska etika" prvi je udžbenik u Hrvatskoj koji objedinjuje načela, ustroj i djelovanje palijativne medicine. Knjiga prikazuje načela ustroja, kliničkog pristupa i medicinske etike u palijativnoj medicini i predstavlja veliki hrvatski znanstveno-stručni doprinos u skrbi za terminalne bolesnike. Posebno treba naglasiti poglavlje „Pedijatrijska palijativna skrb" koja predstavlja izuzetno senzibilan dio palijativne medicine a to je skrb za terminalno oboljelu djecu.

Ova knjiga bila je prva o kojoj je odmah nakon svoga izbora govorio papa Franjo da mu je, kao niti jedna knjiga do nje, pomogla razumjeti i shvatiti Božje milosrđe.

Autor, kardinal Kasper, piše pak da je ona nastala od nacrta jednog predavanja koje mu nikako nije uspijevalo pa se temi ponovno i ponovno vraćao dok je nije konačno temeljitije obradio, premda će reći kako su i ovako iznesene spoznaje „tek načele“ to veliko i prevažno, a ipak dijelom i zanemareno, područje kršćanske teologije i vjere.

„Razmišljanje i istraživanje doveli su me do temeljnih pitanja nauka o Bogu i o Božjim svojstvima, kao i do temeljnih pitanja kršćanske egzistencije. Ustanovio sam da je milosrđe, koje ima središnje značenje u Bibliji, uvelike palo u zaborav u sistematskoj teologiji, ili ga se obrađuje vrlo maćehinski. Kršćanska duhovnost i mistika su u ovom, kao i u drugim pitanjima školske teologije, znatno naprednije. Stoga u ovoj knjizi pokušavam teološko razmišljanje povezati s duhovnim, pastoralnim i društvenim promišljanjima o kulturi milosrđa“, piše on u korizmi 2012. godine u uvodu ove knjige koja je objavljena nepunu godinu dana prije izbora pape Franje.

„Poruka o Božjem milosrđu nije teorija daleko od svijeta i prakse, a nije ni puko sentimentalno očitovanje suosjećanja. Ona ima posljedice za život svakog kršćanina, za pastoralnu praksu Crkve i za doprinos koji kršćani trebaju dati za čovjeka dostojno, pravedno i milosrdno oblikovanje društvenoga reda“, piše isti autor.

(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)