Zlatna legenda, koju je đenovski nadbiskup Jacobus de Voragine (Jakov iz Varazzea) napisao oko 1260. godine,  najčitanija je knjiga srednjega vijeka. Ta zbirka apokrifnih života svetaca nije bila samo pobožno štivo nego i niz pustolovnih priča, fantastičnih putopisa, svega onoga što je moglo zagolicati maštu i skraćivati duge zime u srednjovjekovnoj Europi. Nakon Gutenbergova izuma tiska pedeset godina izlazila su na raznim jezicima po dva izdanja godišnje, više nego Biblija. I dok je u sedam i pol stoljeća većina europskih naroda Zlatnu legendu s latinskog bezbroj puta prevela i izdala na nacionalnim jezicima, tih cijelih sedam i pol stoljeća bilo je potrebno da se knjiga napokon pojavi i na hrvatskome. Njezino značenje zadire u različite sfere i omogućuje nam da bolje shvatimo duh čudesne srednjovjekovne epohe. Zlatna legenda također je osnovni ikonografski priručnik za razumijevanje kršćanske umjetnosti. Književnu ljepotu devet stotina stranica Jacobusova teksta odlično je (u izdanju Demetre) preveo fra Stjepan Pavić.