Kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, neiscrpna je riznica duhovnoga bogatstva i poticaja. Ovaj niz otačkih spisa nudi suvremenim  duhovnim tražiteljima mogućnost da otkriju to autentično duhovno blago neprolazne vrijednosti. U vremenu nesigurnosti i poljuljanih vrijednosti spisi iz ove biblioteke predstavljaju čvrst temelj i siguran izvor.

Ivan Zlatousti nije samo vrstan govornik i čovjek pera, nego oduševljen svjedok evanđeoskih vrijednosti i krjeposti. U tomu duhu, u tekstovima koji su ispred nas, posvjedočit će o ljepoti kršćanskoga života življena u čistoći i ljubavi koje su nadahnute životom utjelovljenoga Sina Božjega.

Bili su oci i zauvijek će ostati oci! Crkvenim se ocima s pravom nazivaju oni sveci koji su snagom vjere, dubinom i bogatstvom svoga učenja tijekom prvih stoljeća Crkvu
preporodili i uvelike doprinijeli njezinu razvoju.
Uistinu, oni su "oci" Crkve jer je po evanđelju ona od njih dobila život. Također su i njezini graditelji jer su oni – na jedinomu temelju koji postaviše apostoli, a to je Krist –
izgradili temeljno ustrojstvo Crkve.
Crkva i danas živi životom što ga crpi od svojih otaca; na ustrojstvu koje utvrdiše njezini prvi graditelji, ona se još i danas nadograđuje u radosti i patnji svoga svagdanjeg življenja i svojih tegoba.

Ivan Pavao II.

Čudnom ironijom sudbine fundamentalna teologija - koja je  nakon Drugog vatikanskog koncila u mnogim središtima teološkog studija bila svedena na jednostavan i površan "uvod" - imala je

takav razvoj posljednjih godina, da sama potrebujue "Uvod". Prestaje tako služnička dimenzija što se činilo obvezatnim s obzirom na dogmatiku, i ponovno s punim naslovom ulazi u teološku znanost kao disciplina s vlastitim identitetom i vlastitom metodom. 

Nije jednostavno istaknuti posebne tematike "uvoda", no u svakom slučaju one nikada nisu manje važne od onoga što čini poseban sadržaj materije. Upravo suprotno, služe kako bi istaknule kritične momente discipline i kako bi se vidjeli njezini ciljevi. 

Parafrazirajući Heideggera moglo bi se reći da se fundamentalna teologija postavlja "stražaricom" teologije. Ona je budna na ono što se pojavljuje u nutarnjoj teološkoj dinamici, te je istovremeno pažljiva na ono što se potvrđuje poviješću. Iako s "plašljivim mislima" i s "nesigurnim namislima", ovaj uvod bi htio da se naglasi važnost razumijevanja vjere za vjerničko  življenje i nemogućnosti da ju se mora odgađati. 

U ovoj su knjizi sabrani spisi posvećeni odnosu  između liturgije i umjetnosti. Radovi su nastali u razdoblju između 2007. i 2013. godine, uglavnom na poziv uredništva časopisa ili u drugim prigodama u kojima sam bio pozvan izlagati o estetici i umjetnosti u svjetlu liturgije. Knjiga je zamišljena kao prvi dio niza naslovljenog Ars litugrica - Liturgijska umjetnost,  koji sabire teološke radove o liturgijskoj estetici i umjetnosti. Prvi dio tekstova bio je posvećen razmišljanju o liturgijskoj umjetnosti u kršćanskoj kulturnoj predaji i baštini, a drugi fundamentalno - teološkom, kulturološkom i kritičnom pregledu stanja liturgijske kulture. U tim sam promišljanjima kušao teološki misliti umjetnost u redu Objave i liturgije koristeći se spoznajama s područja povijesti, filozofije ili antropologije. Pritom sam nastojao ponajprije kritički razmotriti one kulturne trendove koji su nastupili u liturgijskom životu Crkve ili su pak u njoj ostavili dubljega traga. 

Teme kojima sam se bavio, svaka na svoj način i u vlastitim okvirima, spontano su ostvarile neke nove putove mišljenja liturgijske estetike. U ovoj knjizi one nisu poredane kronološki, kako su nastajale, već tematski. Prva dva rada posvećena su temama križa i ikonografije u ranokršćanskoj liturgijskoj kulturi, s posebnim osvrtom na salonitansku liturgijsku baštinu. Druga dva rada nastala su na temelju promišljanja teoloških i estetskih kriterija liturgijske glazbe i liturgijske arhitekture. Oba se rada bave mogućnošću autentične suvremene liturgijske forme, ukorijenjene u plodno tlo evanđeoske predaje. Posljednja dva poglavlja predstavljaju dvije složene i opširnije studije koje obrađuju relevantne teme vezane uz kulturološko stanje liturgijske estetike i putove obnove te, naposljetku, temu "osjećaja vjere" - affectus fidei - kroz koju sam pokušao epistemološki utemeljiti i obrazložiti teološku estetiku u redu liturgije. (Iz predgovora)

Evo nam još jedne publikacije o Josipu Lovretiću, svećeniku Đakovačke i Srijemske biskupije koji je u svoje vrijeme uvršten u red znamenitih i zaslužnih Hrvata, iako o njemu mlađe pokoljenje svećenika jedva što zna. On je jedan od najvećih hrvatskih etnografa, možda i najveći među njima. O sebi je sam rekao da nije pripovjedač nego "folklorista".

Josip Lovretić bio je prirodno nadaren pa je i prije svećeničkog ređenja bio na službi u Biskupskom ordinarijatu u Đakovu, a nakon svećeničkog ređenja preko dvanaest godina bio je altarista, tj. "ceremonijar" biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Obnašao je i službu ravnatelja Biskupijske tiskare u Đakovu, a za to je vrijeme sam složio i u nekoliko primjeraka objavio zbirku "Moje pjesmice za igru u kolu spjevao Josip Lovretić" sa 7000 stihova. 

Najveći dio svog aktivnog svećeničkog života Josip Lovretić proveo je kao župnik u Gradištu (1902.-1920.). Njegujući i župljanje potičući da njeguju izvorno narodno blago, napose popijevku i nošnju, Lovretić je dao u (zlato)vezu izraditi brojene misnice i plašteve. 

Umro je 27. listopada 1948. godine i sahranjen u Čardaku. Josip Lovretić je zaslužio ući u knjigu "Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925." (str. 165.). I ne samo to, zaslužio je i ove "Priloge za biografiju", štoviše, možda bi trebalo još ozbiljnije sjesti i objaviti sve što je od njegove pisane objavljene i neobjavljene baštine sačuvano. 

Što zapravo znamo o anđelima, tim duhovnim bićima koja se u Svetomu pismu spominju već od prvih stranica Knjige Postanka? Tko su oni, kako djeluju i zašto su važni? Na sva ta i mnoga druga pitanja odgovara ova jedinstvena knjiga u kojoj su sabrane sve kateheze sv. Ivana Pavla II. u kojima je izložio stalan i provjeren crkveni nauk o anđelima te njegov govor o sv. Mihaelu Arkanđelu kojega je održao u svetištu sv. Mihaela na Monte Garganu. U Dodatku se nalaze i svi tekstovi o anđelima iz Kompendija Katekizma Katoličke Crkve,Katekizma Katoličke Crkve te Direktorija o pučkoj pobožnosti i liturgiji. Ova je knjiga nastala kao plod želje da se pripomogne izgradnji argumentirana kritičkoga stava vjernika pred modernim duhovnim trendovima new agea i sličnih sinkretističkih pokreta i nastojanja te kao doprinos posvješćivanju prave istine o anđelima koja, kako kaže sv. Ivan Pavao II., "mora biti na srcu svakomu kršćaninu".