Ova knjiga bila je prva o kojoj je odmah nakon svoga izbora govorio papa Franjo da mu je, kao niti jedna knjiga do nje, pomogla razumjeti i shvatiti Božje milosrđe.
Autor, kardinal Kasper, piše pak da je ona nastala od nacrta jednog predavanja koje mu nikako nije uspijevalo pa se temi ponovno i ponovno vraćao dok je nije konačno temeljitije obradio, premda će reći kako su i ovako iznesene spoznaje „tek načele“ to veliko i prevažno, a ipak dijelom i zanemareno, područje kršćanske teologije i vjere.
„Razmišljanje i istraživanje doveli su me do temeljnih pitanja nauka o Bogu i o Božjim svojstvima, kao i do temeljnih pitanja kršćanske egzistencije. Ustanovio sam da je milosrđe, koje ima središnje značenje u Bibliji, uvelike palo u zaborav u sistematskoj teologiji, ili ga se obrađuje vrlo maćehinski. Kršćanska duhovnost i mistika su u ovom, kao i u drugim pitanjima školske teologije, znatno naprednije. Stoga u ovoj knjizi pokušavam teološko razmišljanje povezati s duhovnim, pastoralnim i društvenim promišljanjima o kulturi milosrđa“, piše on u korizmi 2012. godine u uvodu ove knjige koja je objavljena nepunu godinu dana prije izbora pape Franje.
„Poruka o Božjem milosrđu nije teorija daleko od svijeta i prakse, a nije ni puko sentimentalno očitovanje suosjećanja. Ona ima posljedice za život svakog kršćanina, za pastoralnu praksu Crkve i za doprinos koji kršćani trebaju dati za čovjeka dostojno, pravedno i milosrdno oblikovanje društvenoga reda“, piše isti autor.
(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)
Milosrđe je prvi Božji atribut. Ono je Božje ime. Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđeni utopiti se u živomu pijesku.
Papa Franjo se jednostavnim i izravnim riječima obraća svakomu muškarcu i svakoj ženi na planetu te uspostavlja povjerljiv osobni dijalog. U središtu je tema koja mu je najviše na srcu – milosrđe – oduvijek glavni temelj njegova svjedočenja, a sada i njegova pontifikata. Sa svake stranice izbija želja da dopre do svih duša – unutar i izvan Crkve – koje traže smisao života, put mira i pomirenja, lijek za tjelesne i duhovne rane. Na prvomu mjestu da dopre do onoga dijela nespokojnoga i ranjenoga čovječanstva koji traži da ga se prihvati, a ne da ga se odbacuje: do siromaha i marginaliziranih, zatvorenika i prostitutki, ali i do dezorijentiranih i onih koji su daleko od vjere, do homoseksualaca i rastavljenih.
U razgovoru s vatikanistom Andreom Torniellijem – preko uspomena iz mladosti i dirljivih zgoda iz svojega iskustva pastira – Papa iznosi razloge za izvanrednu Svetu godinu, koju je silno želio. Ostajući svjestan etičkih i teoloških pitanja koja izranjaju on ističe da Crkva ne smije nikome zatvoriti vrata; naprotiv, zadaća joj je utjecati na savjesti kako bi otvorila pukotine za prihvaćanje odgovornosti i za udaljavanje od učinjenoga zla.
U iskrenu razgovoru papa Franjo ne izbjegava ni suočavanje s bitnim pitanjem odnosa između milosrđa, pravde i korupcije.
A kršćane koji se svrstavaju među "pravednike" podsjeća: "I papa je čovjek kojemu je potrebno Božje milosrđe."
Smisao svoga duhovnog života Simone Weil vidjela je u "iščekivanju Boga". Bogatstvo Očenaša naslutila je gotovo sasvim slučajno g. 1941. Simone je u to vrijeme proučavala grčki te je za nekog svog prijatelja radila doslovni prijevod Očenaša. "Obećali smo jedno drugom da ćemo ga naučiti napamet. Vjerujem da ni on, kao ni ja, to nije tada učinio. No nekoliko tjedana poslije, listajući Evanđelje, rekla sam samoj sebi budući da sam to obećala, da je to dobro i da to moram i učiniti. Tako i učinih. Beskrajna slatkoća grčkog teksta obuzela me do te mjere da nekoliko dana nisam mogla drugo no ponavljati ga neprestano u sebi. Tjedan dana kasnije počela je berba i molila sam Očenaš na grčkom svaki dan prije posla i često sam ga ponavljala radeći u vinogradu. Otada molila sam ga u potpunoj sabranosti svako jutro kao jedinu vježbu. Ako bi se dogodilo da mi se pažnja odvrati ili uspava, čak i samo malo, počinjala bih iz početka sve dok ne bih postigla apsolutnu sabranost... Snaga te vježbe je postala izvanredna i svaki put me sve više iznenađivala jer, premda sam je ponavljala svaki dan, ona je svaki put nadmašivala moja očekivanja. Ponekad bi već prve riječi otele moje misli iz tijela i prenijele ih iz tijela u neko mjesto izvan prostora u kojem ne postoji nikakva perspektiva. Prostor se otvara. Beskonačnost uobičajenog prostora opažanja ustupa mjesto beskonačnosti. Istodobno ta beskrajnost beskonačnosti ispunja se u svim svojim dijelovima tišinom, ali tišinom koja nije odsutnost zvuka već plod pozitivnog osjećaja, pozitivnijeg od zvuka. Ako je bilo neke buke oko mene, počinjem je zamjećivati tek kada prođe ta tišina. Ponekad također, kada bih molila Očenaš ili u drugim trenucima, Krist biva osobno prisutan, no prisutnošću koja je beskrajno stvarnija, opipljivija, jasnija i ispunjenija ljubavlju nego prvi put kada me obuzela"
Nema čovjeka koji se nije upitao: "Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto dopušta da njegova stvorenja pate i podnose bol?"
U ovom svojem značajnom djelu slavni pisac C. S. Lewis hvata se u koštac s ovim sveopćim pitanjem koje muči svako ljudsko biće jer neovisno o svojim uvjerenjima prije ili poslije svatko se suoči s patnjom, bilo svojom, bilo svojih bližnjih. Iznoseći razmišljanja proistekla iz vlastitoga bogata iskustva Lewis nastoji dati odgovor na jedno od najvažnijih filozofsko-teoloških pitanja: "Zašto bol i patnja? Zašto to Bog dopušta?" S dubokom
senzibilnošću, pronicavošću i suosjećanjem Lewis daje odgovore na ova ključna pitanja i s čitateljima dijeli svoju nadu i mudrost kako bi pomogao izliječiti svijet koji gladuje za istinskim razumijevanjem ljudske naravi.
Ova je knjiga namijenjena svima koji traže odgovore na ova važna pitanja, kao i svima onima koji traže mir i nadahnuće u ovomu nemirnom i nepredvidljivom svijetu koji se neprestano mijenja i u kojemu nema sigurnosti koja bi nas sačuvala od boli i patnje.
Zbornik radova, održan od 15. do 17. studenoga 2012. godine u Zagrebu o 50. obljetnici svečanoga otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962.) u organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izlazi pune tri godine nakon njegova održavanja. Zbornik donosi pedesetak stručnih radova, izlaganja i prinosa koji su tijekom simpozija bili izneseni u deset radnih skupina. „Pitanje zašto ovaj zbornik radova izlazi pune tri godine nakon simpozija držimo da ima svoj dvostruki opravdani odgovor.
Prvi odgovor je taj što smo po samom završetku prikupljanja svih doprinosa u proljeće 2013. dobili obavijest iz Agencije za znanost visoko obrazovanje Republike Hrvatske da će se na našem Fakultetu provesti postupak reakreditacije u akademskoj godini 2013./2014.. To je zahtijevalo da sve fakultetske snage jednoznačno usmjerimo na pripremu i provedbu važnoga postupka reakreditacije. Mnogo toga je trebalo ostaviti po strani pa tako i uređivanje ovoga zbornika. Čim je postupak reakreditacije Fakulteta završen, okrenuli smo se uređivanju zbornika, a zbog njegove veličine trebalo je malo više vremena negoli je uobičajeno, imajući prit0m također na umu da je rad na zborniku bio dodatni posao svima uključenima u njegovu pripremu za tisatk.
Drugu odgovor je taj što se sretno poklopilo da upravo ove 2015. godine i točno 8. prosinca pada 50. obljetnica završetka Koncila. Tako smo s teološkim simpozijem i objelodanjivanjem zbornika radova simbolički obuhvatio i cijeli koncilski proces od 50. obljetnice svečanog otvaranja do 50. obljetnice svečanog zatvaranja Drugoga vatikanskog koncila“, piše u uvodu dekan KBF-a prof. dr. sc. Tonči Matulić.
Zbornik je izišao kao suizdanje Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Kršćanske sadašnjosti i Glasa koncila.
Catholic Faculty of Theology in Đakovo
IBAN account:
Faculty: HR4523900011100474440
Dorm: HR3123900011500027586