»Opća psihopatologija  je najranije i vjerojatno najznamenitije djelo Karla Jaspersa. Napisano tijekom medicinskog asistentskog staža u umobolnici u Heidelbergu, ono je pretpostavke svoje znanstvenosti i, potom, filozofske uvjerljivosti steklo još dok je mladi psihijatar, obdaren filozofskom strašću, bio predan prvenstveno svojoj liječničkoj praksi. Ophodeći se neposredno s bolesnicima svakoga kova te pozorno motreći i opisujući sklopove vidljivih i nevidljivih simptoma njihovih duševnih poremećaja, Jaspers ih je, radi usporedbe i terapeutskih učinaka, podvrgavao sustavima znanja i teorija koje su bile, i jesu, znakovite za čovječanstvo naše civilizacije uopće.   

Usmjeren temeljnim metodičkim nastojanjem na razumijevanje ljudske duševnosti u najširem smislu, Jaspers se zalaže za spoznavanje u kojemu je uspostava kauzalnih odnosa u procesima bolesti tek početni preduvjet, nešto što se nadaje u prvoj očitosti. Zalažući se dakle za metodu obuhvatna razumijevanja i tumačenja ljudske duše, što i vrijednosno i učinkom nadilazi puku uspostavu uzročno-posljedičnih stupnjeva u procesu njihovih mogućih »otklona od normale« koji se obično proglašavaju »bolešću«, Jaspers je, uvijek u potrazi za onim obuhvatnim, sazdao znanstvenu zgradu opće psihopatologije. Spoznavanje ljudske duševnosti metodičkom je usustavljenošću uzdigao iz kliničke empirije u otvorenu i nezavršivu praksu znanstvenog istraživanja«

Zbornik donosi veći dio proširenih i za objavljivanje dorađenih izlaganja s Matičina simpozija »Povijesno mišljenje u obzoru suvremene filozofije«, održanom u ožujku 2015. prigodom 90. obljetnice rođenja Vanje Sutlića (Karlovac, 18. II. 1925 – Zagreb, 15. XII. 1989). Premda je riječ o prvorazrednome hrvatskom filozofu prošloga stoljeća, Sutlićevo je djelo ostalo zapostavljeno i većim dijelom neistraženo, bez obzira na činjenicu što je njegova misao »polazeći od svakodnevnog prodirala u najdublje temelje egzistencije« (G. Petrović).

Izlaganjima sa simpozija pridodan je biografski prilog filozofove dugogodišnje suradnice Biserke Drbohlav i zapis Vanje Sutlića o povijesnome mišljenju, jedan od najkasnijih tekstova sačuvanih u njegovoj ostavštini.

O Sutlićevu povijesnome mišljenju, njegovu razumijevanju odnosa bitka, bića i bîti, njegovu tumačenju pojmova rada, kapitala, praksisa, nihilizma, jezika  i društva  kao proširene subjektivnosti  te poimanju Hegelove i Heideggerove misli pišu Žarko Paić, Ozren Žunec, Petar Šegedin, Dragutin Lučić Luce, Igor Mikecin, Bojan Marotti i Damir Barbarić.

Preuzeto sa stranica Matice hrvatske 

Objavljena je nova knjiga nizozemskog kulturalnog filozofa, intelektualca i osnivača Nexus instituta, Roba Riemena. Nakon uspješnica Plemstvo duha, Vječiti povratak fašizma i Škole života, novi naslov, Povratak Europe. Njene suze, djela i snovi podsjećanje je na temeljne, ali zaboravljene zapadnoeuropske ideale u kojem autor nastoji vratiti nam povjerenje u europske vrijednosti i budućnost Europe.
“Europska unija nije Europa”, piše Riemen. “Ona je ekonomska unija, birokracija zalutala u vlastite kapitalističke vrijednosti iz kojih je nestala europska duša i u kojoj nebrojene sablasti iz destruktivne prošlosti opet stupaju na scenu. Europa, s druge strane, danas je već posvuda zaboravljena kraljevna, ona koju je Zeus u liku bika zaveo i oteo, koja se kao utopljenica nasukala na Kretu gdje će stajati kao majka uz koljevku velikog, humanističkog civilizacijskog ideala. Taj su ideal, Europu, smislili i opjevali mislioci i pjesnici, utjelovili hrabri uglednici boreći se za svijet istine i pravednosti, a protiv tiranije i moći.”
Nakon pada vrijednosti i degradacije humanističkih u nižerazredne znanosti, Riemen, kao strastveni zagovornik klasičnih humanističkih vrijednosti, najavljuje povratak zaboravljene kraljevne Europe. Ona se vraća na simpozij u Grand Hotel Waldhaus u Sils-Mariji, za okrugli stol nekolicine intelektualaca. U alpskom odmorištu ikona europske kulturne povijesti kao što su Thomas Mann, Hermann Hesse, Clara Haskil, Friedrich Nietzsche ili Marcel Proust, Riemenovi sugovornici u knjizi Povratak Europe, nastoje artistokratski oplemeniti i humanizirati suvremenu demokraciju širenjem europskog identiteta koji postaje ključem solidarnosti.

Zbornik predstavlja početak dugoročnijih ciljeva istraživanja složenih odnosa između filozofije i teologije u suvremenom kontekstu kako bi se otkrile prevladavajuće tendencije i pitanja koja se postavljaju. Radovi doneseni u zborniku žele pridonijeti dijalogu s onima koji imaju drukčiji svjetonazor i religijska uvjerenja. Važno područje istraživanja je i pitanje izričaja budući da filozofi i teolozi uvijek vode tešku bitku s jezikom, to jest kako izraziti istraživati neizrecivo i neobuhvatljivo na svakoj razini govora. Zbornik je podijeljen u četiri cjeline: „Humanističke znanosti pred suvremenim izazovima“, „Epistemološka previranja“, „Filozofija i teologija“ i „Moral i religija“, a sudjelovalo je šesnaest filozofa i teologa. „Imamo na umu da je zapadna civilizacija dubinski obilježena utjecajem kršćanstva, a u tome su važnu ulogu imali filozofija i teologija. Međutim, Crkva se danas više takvom ne poima i to pred nju postavlja nove izazove. Događaji se čine nepovratnima unatoč povremenim nategnutostima i stanovitim tendencijama isključivosti. Kao i uvijek, u razdobljima rastvaranja velikih sigurnosti sumnja se širi. Vjerovanje ide ruku pod ruku s agnosticizmom. Skepticizam, čini se, pobjeđuje tradicionalne vrjednote. Velike ideologije su na izmaku snaga i pojavljuje se nešto posve drugo i drukčije. Nikada nije bilo toliko ljudi na zemlji, a da istodobno individualne vrjednote nisu bile toliko uzdrmane. Danas upravo na toj razini postavljamo pitanje odnosa između filozofije i teologije povrh svih prošlih i sadašnjih peripetija“ pišu urednici ovoga zbornika kojeg su zajednički izdali Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanska sadašnjost.