Osnovna je intencija autora dati problematski prikaz pojma stvaralaštva, kako se promišlja u novijoj hrvatskoj filozofiji. Pritom je riječ o pokušaju kritičke interpretacije i su-mišljenja s nekim od najznačajnijih mislilaca koji su djelovali u krugu hrvatske filozofske kulture i dali joj osebujni pečat i ostavili značajan trag (Marijan Tkalčić, Danko Grlić, Ivan Focht, Gajo Petrović, Vanja Sutlić, Nikola Skledar, Esad Ćimić).  Njegov rad je inovativan i relevantan: temelji se kako na izvornim idejama u izgradnji filozofije stvaralaštva i analizi filozofskog pojma stvaralaštva tako i na istraživanju relevantnih hrvatskih filozofa.

Razjedinjenost hrvatskih zemalja, protuosmanski ratovi i oslobađanje dijela hrvatskoga etničkog prostora, migracije i demografski oporavak, reformski zahvati habsburških vladara na hrvatskome sjeveru i razvojni kontinuitet juga, gospodarski zamah pomorske trgovine, crkvene reforme i administrativni preustroj, bile su samo neke od temeljnih, nosivih odrednica koje obilježavaju 18. stoljeće hrvatske povijesti. U Zapadnoj je Europi to stoljeće – posljednje u ranome novovjekovlju – obilježeno i kao doba prosvjećenosti, galantnosti, raskošnoga baroka i prpošnog rokokoa, doba intelektualizma i stremljenja ka sreći koja se više ne odnosi samo na privilegiranog pojedinca, već na društvo u cjelini. Duh prosvjećenog stoljeća nije mimoišao ni hrvatske krajeve, nejednako se – s većim ili manjim zakašnjenjima i ovisno o zadanosti društvenoga razvoja pojedinih regija – odražavajući u svim temeljnim životnim sastavnicama…

Ova knjiga, u cijelosti usmjerena na hrvatsko 18. stoljeće, kroz dvadesetak poglavlja podijeljenih u tri središnje tematske cjeline teži predstaviti temeljne razvojne sastavnice toga prosvjećenoga doba. Od onih sastavnica koje se, promatrane na globalnoj, općehrvatskoj razini, odnose na vojno-politička zbivanja, upravne ustanove i sustav vlasti, sudstvo i prosvjetu, vojsku, zdravstvo, crkvene i vjerske prilike i svakodnevlje, do istih tih razvojnih čimbenika promatranih u svakoj od hrvatskih povijesnih regija zasebno. Naposljetku, u završnoj cjelini knjige hrvatske su zemlje predstavljene u međunarodnome kontekstu, promatrane s pozicija državno-političkih, gospodarskih i kulturnih odnosa s europskim zemljama, ponajprije s onima u koje su bile uključene kao dio većih državnih cjelina.

Zbornik nosi naslov „Aktualne moralne teme”, a uredili su ga Marijan Steiner i Ivan Šestak. U Zborniku su sadržani slijedeći prilozi: M. Steiner “P. Ivan Fuček, S.J. – katolički moralni teolog”; I. Šestak “Filozofi u djelu Ivana Fučeka”; V. Pozaić “Sapientia vivendi”; T. Matulić „Bog u pitanju” kao izazov za teologiju; K. L. Flannery “Zašto bi danas katolici trebali studirati Aristotela?”; V. Dugalić “Božja objava u Kristu – ishodište kršćanskog morala”; L. Tomašević “Aktualnost moralne norme u katoličkoj teologiji”; M. Perković “Kršćanska ljubav. Kreposna ljubav je duša kršćanskog morala”; S. Baloban “„Posljedice” razdvajanja individualnog i socijalnog morala”; J. Valković “Tijelo bez tjelesnosti”; S. Vuletić-Ž. Filajdić-M. Ivančičević “Transhumanistička eugenika: protetička kiborgizacija ljudskog poboljšanja nanomedicinskim zahvatima”; Ján Dačok “Gender – oružje XXI. stoljeća? Antroploško-teološka analiza”; M. Radan “Nova svjetska industrija – zamjensko majčinstvo”; Š. Bilokapić “Važniji naglasci iz rasprava o moralnim pitanjima veznim uz spolno nasilje”.

Ovo je prvi udžbenik za učenje hebrejskog jezika ikada napisan za hrvatsko govorno područje, a priredio ga je sveučilišni profesor koji je trideset i pet godina predavao hebrejski jezik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Gramatika donosi jednostavna prvotna pravila hebrejskoga jezika koja tvore temelj za uznapredovali studij kasnije. Cilj je ove gramatike da nastavnicima i studentima hebrejskoga jezika, te svima koje taj jezik zanima, pruži pregledni i razumljivi udžbenik za hebrejski biblijski jezik. Ona ne može i ne želi nadomjestiti obuhvatne znanstvene gramatike, nego se shvaća kao osnovni udžbenik, koji bi želio posredovati jasnu i pouzdanu orijentaciju u temeljnim strukturama hebrejskog jezika i potaknuti na daljnji samostalni rad. Pod tim osnovama hebrejskog jezika podrazumijeva se poglavito hebrejsko pismo, glavna gramatička pravila koja ukazuju na posebnu strukturu jezika i, dakako, ovladavanje određenim fondom hebrejskih riječi.
Vježbe koje prate svako poglavlje rasvijetljuju točke gramatike koje se obrađuju, ali i uključuju veliki dio obrađenoga gradiva, tako da student višekratnim ponavljanjem ovlada njime. U drugoj polovini knjige vježbe sadrže izabrane narativne i poetske ulomke iz hebrejske Biblije.

Knjiga je napisana i oblikovana u dvije povezane cjeline; prva je cjelina pojmovno situiranje i razjašnjenje psihijatrijsko-kliničkog simptoma (sindroma) depresije i melankolije i njihove manifestnosti ne samo kao osobno-psihološke i često somatske disfunkcionalnosti već i kao duhovno-kulturnog te uopće civilizacijskog fenomena ne (već sada) samo naše zapadnjačke društvenosti već i uopće planetarne društvenosti;drugi su dio ove uzbudljive strukturalističko-psihoanalitičke studije života i djela četiriju značajnih zapadnih umjetničkih osobnosti ( slikara Hansa Holbeina te spisatelja Gerarda Nervala, Fjodora Dostojevskog i Marguerite Duras),koji su svojom duševnoscu i tjelesnošću bili depresivno-melenkolični ljudi,ali su svojim umjetničkim djelima ne samo simbolično uobličili ljudske  tamne svjetove deperesije i melankolije vec su svojim umjetničkim jezikom premještanjem iz polja simboličkog, kao represivnog i kastrirajućeg, u polje semiotičkog kao ritmičkog, subverzivnog i nesvodljivog na bilo realno ili simboličko uobličili umjetnička djela kao dragocjenu i spasonosnu strategiju u dostizanju (samo imaginarno) Onog/Drugog kao uvijek Nedostajućeg /Izmičućeg.