Riječ je o prvoj knjizi niza AMATECA, zbirci teoloških priručnika objavljenih na deset jezika, pod međunarodnom koordinacijom izdavača Jaca Book nadahnutih djelom i teologijom Henrija de Lubaca i Hanasa Ursa von Balthasara. Više je nego znakovito da cijela zbirka, sa sedam odsjeka i 22 knjige (na hrvatskome jeziku do sada objavljeno 12 svezaka), započinje knjigom najvećega suvremenog povjesničara religija, Juliena Riesa, koji je stopama Mircee Eliadea dao presudan doprinos definiranju novoga disciplinskog područja, utemeljenoga na osjećaju svetoga u čovjeku. Ova knjiga, naime, predstavlja čovjeka u potrazi za Bogom u sklopu i u svjetlu religijske antropologije, dakle, discipline koja se razlikuje od religijske etnologije, same povijesti religija i religijske sociologije. Ona proučava čovjeka bilo kao tvorca i korisnika svega onoga simboličnoga u svetome bilo kao nositelja religijskih vjerovanja prema kojima se upravljaju njegov život i ponašanje. Riječ je o čovjeku promatranomu u jedinstvu i svojemu totalitetu: čovjeku tijela i duše, srca i savjesti, misli i volje. Ta se antropologija temelji na životu i ponašanju homo religiosusa u odnosu na iskustvo svetoga. Julien Ries (1920.-2013.), svećenik, predavač na Katoličkome sveučilištu u Louvian-la Neuveu, osnivač Centra za povijest religija, predstojnik Orijentalnog instituta, član Tajništva za nekršćane, pisac četrdesetak knjiga iz područja povijesti religija.

Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti

Knjiga obrađuje kršćanske pisce koji su pisali na latinskom jeziku. Naime, u razdoblju rimske književnosti nazvanom „stoljeća propadanja“, od 117. – 476. god., upravo zbog idejnoga i formalnog propadanja poganske književnosti, razvija se kršćanska latinska književnost, koja doživljava svoj procvat od 3. do 5. st.

Autor sažeto obrađuje povijesni pregled kršćanske književnosti pisane latinskim jezikom iz toga razdoblja. Pri tome ne donosi sve pojedinosti koje se tiču književnog stvaralaštva pisaca kršćanske književnosti, koje se obično naziva patrologija, već obrađuje značajnije autore navodeći njihova djela, ponegdje odlomke na latinskom jeziku i osnovne podatke iz života pisane ostavštine onih koje nazivamo (crkvenim) ocima i piscima.

Djelo predstavlja doprinos poznavanju vremena prve Crkve i njezinih pisaca, koji su formirali starokršćansku književnost.

Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća koji je održan u organizaciji Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta 23. i 24. studenog 2015. u središte znanstvenog pristupa uzima povijesni izvor i njegovu kritiku, što se nastoji analizirati i interpretirati sukladno duhu doba u kojem je nastao, mimo političkih, socijalnih i inih dnevno-političkih usmjerenja današnjice.

Osobit prinos Zbornika čine dvije cjeline historiografskog dijaloga hrvatskih i srbijanskih povjesničara o odnosu kardinala Stepinca prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske te kardinalovu odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

Struktura Zbornika slijedi utvrđeni red zbivanja za odvijanja znanstvenog skupa i podijeljena je u dvije osnovne cjeline – uvodnu i znanstvenu.

U uvodnoj se uz pozdravne riječi kardinala Josipa Bozanića i prof. dr. sc. Željka Tanjića, rektora HKS-a, nalazi integralno izlaganje dr. sc. Esther Gitrman popraćeno znanstvenim aparatom, koje je prethodilo otvorenju izložbe Alojzije Stepinac u slici i riječi: utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu.

Znanstveni dio Zbornika čini deset znanstvenih radova, a napose valja izdvojiti pogled iz britanske perspektive dr. sc. Robina Harrisa.

U istome svesku pod naslovom ARCHBISHOP STEPINAC AND THE SERBS IN CROATIA within the context of World War II and the post-war period, cjelokupni je tekst objavljen i na engleskom jeziku.

Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti