Ovaj dokument Kongregacije za katolički odgoj odgovara na sve veće zahtjeve suvremenog svijeta za međukulturnim dijalogom, odnosno kako ga vrednovati i provoditi u katoličkim školama.
Nije lako uspostaviti uravnotežen i pomirljiv odnos između već postojećih i novih kultura, koje su često obilježene suprotnim navikama i običajima. Crkva pokazuje zanimanje za dijalog među kulturama kao važno sredstvo u korist miroljubivog društva, a škole u tom pogledu imaju osobito veliku odgovornost.
Kongregacija za katolički odgoj, vjerna zadaći produbljivanja načela katoličkog odgoja koji joj je bio povjeren nakon Drugoga vatikanskog koncila, želi pridonijeti da se u katoličkim školama i odgojnim ustanovama pokrene odgoj za međukulturni dijalog pa su glavni naslovnici ovog dokumenta roditelji, koji su prvi po naravi odgovorni za odgoj djece, kao i tijela koja u školi zastupaju obitelj; ravnatelji, nastavnici i osoblje katoličkih škola, koji sa đacima tvore odgojnu zajednicu; nacionalna i biskupijska povjerenstva; redovničke zajednice, biskupi, vjernički pokreti i udruge te druga tijela koja se pastoralno brinu za odgoj.

Ovo je prva monografska studija o jednom od najznačajnijih žanrova hrvatskoglagoljske književnosti u kojoj su se glagoljaši ostvarili kao autori koji su umjeli ostvariti vrijedne jezične umjetnine. Odabrani korpus tekstova potječe iz zborničke literature 15. do 17. stoljeća, a obuhvaća prijevode djela koja su k nama došla s Istoka i sa Zapada. Žanr vizija pokazuje otvorenost Hrvatske kulturnim utjecajima iz raznih eurpskih civilizacijskih sfera. Svojom je studijom autorica na primjeru vizija pokazala položaj Hrvatske na susretištu kulturnih utjecaja s Istoka (iz bizantsko-crkvenoslavenske sfere) i sa Zapada (iz latinskoga kruga, ali i iz Češke i Italije), a glagoljaški prevoditelji su preuzimali teme, motive i građu prilagođenu ukusu publike za koju su stvarali

Trebamo li prvu kršćansku umjetnost 3. i 4. stoljeća promatrati kao zasebnu i zatvorenu cjelinu, izvan korpusa antičke, odnosno, rimske umjetnosti? Smijemo li je izdvojiti iz njezina prirodnog okoliša i pretvoriti je u zasebno razdoblje ili zaseban stil? Ova knjiga nastoji pokazati da okolnosti nastanka kršćanske slike niti izdaleka nisu tako jednostavne kako bi se moglo činiti onima koji njezin početak vide u krugu izolirane i progonjene manjine i u proturječju s tradicionalnim repertoarom antičke umjetnosti. Umjesto toga, upoznat ćemo slojevit svijet bogate prošlosti i vizualnog iskustva, koji prolazi kroz izvanredno velike promjene. Za Edwarda Gibbona, to je "revojucija koja će ostati zauvijek zapamćena i čije posljedice i danas osjećaju svi narodi". No, moramo biti oprezni prema interpretacijama koje to razdoblje opisuje kao vrijeme nazadovanja i propadanja, pretvarajući ga u paradigmu dekadencije, odnosno, "trijumf barbarstva i kršćanstva". Upravo će nam razvitak kršćanske umjetnosti pokazati kako je Rim kroz stoljeća tinjajućeg ili neposrednog sukoba, nerazumijevanja i međusobnog optuživanja između rimske države i kršćana, od "babilonske bludnice" u Ivanovom Otkrivenju, u djelu sv. Jeronima postao "najsjajnija luč svijeta" i predvorje Augustinove Božje države. U tom intervalu dogodila se transformacija antičkog svijeta i rođena je kršćanska Europa.

"Isus u središtu pažnje" naslov je nove knjige vlč. Mateja Glavice, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Knjigu je objavila Teovizija, a po želji autora posvećena je„u čast i zahvalnost bl. Miroslavu Bulešiću, svećeniku i mučeniku".

Radi se o zbirci meditacija osobne opredijeljenosti za Isusa, koja po svećeničkom pozivu i poslanju autora treba i druge voditi i usmjeravati do susreta s osobom Isusa Krista. „Želio bih da i ovi retci osnaže i učvrste vjeru kod svakoga vjernika, i onoga tko Boga susreće tek prigodice, kao i poniznog vjernika koji želi osnaživati svoju osobnu i trajnu privrženost Isusu. Možda će u nekome propitati motive zašto vjeruje u Isusa, ili pak produbiti sadržaj onoga u što vjeruje", upućuje vlč. Glavica. 

„Iz Evanđelja, na koje se oslanja svaka meditacija u ovoj zbirci, progovara nam Isus, kojega smo pozvani staviti u središte svoje pažnje. Milosrdni je to, dobri i blagi Isus, koji se susreće s nama i u našoj grešnosti i bolesti, Bog koji nam uvijek iznova pruža svoju ruku", kaže autor i poručuje: „Želim i molim da i po ovim skromnim zapisima, koji su proizišli iz osobne oduševljenosti Isusovom osobom, njegovim riječima i djelima, gestama, znakovima satkanim u evanđeoskim detaljima, Isus svima nama bude na prvom mjestu kako bi sve drugo došlo na pravo mjesto." 

Knjiga ima 214 stranica; 59 meditativnih promišljanja podijeljeno je u četiri dijela s naslovima: „Isusova ljubav me nadahnjuje da ljubim poput njega", „Kroz poniznu molitvu, nošen Isusovim Duhom, svjedočim za njega", „U svakodnevici života odlučujem se za Isusa i ne odustajem" te „U izazovima života čvrsto vjerujem Isusu". Tu je i polazna misao, uvodna posveta te osobna zahvala autora bl. Miroslavu Bulešiću.

(Preuzeto sa stranica Informativne katoličke agencije)

Simpozijem o milosrđu, kao i tiskanjem ovoga zbornika, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu dao je svoj znanstveni doprinos i odgovor na poziv pape Franje u Izvanrednoj jubilejskoj godini, posvećenoj milosrđu, poziv da se ozbiljnije zaustavimo pred ovom važnom teološkom temom.

O milosrđu su tako iz različitih perspektiva progovorili teolozi iz Bosne i Hercegovine (Zenica), Slovenije (Ljubljana), Srbije (Beograd) i Hrvatske (Đakovo): Davor Vuković (Božje milosrđe kao supatnja u suvremenoj teološkoj misli), Karlo Višaticki (Starozavjetni Bog milosrđa?), Anđelo Maly i Josip Bošnjaković (»Zarobljeno milosrđe«. Biblijsko-psihološka analiza Fil 2, 1-4), Halil Mehtić (Neki aspekti milosrđa u islamu), Boris Vulić (Navikavanje slobode na Božje milosrđe. O vremenitim kaznama i oprostima), Ivica Raguž (Milostinja i milosrđe. Neka promišljanja Tome Akvinskoga), Anton Štrukelj (Božje milosrđe – izvor nade), Stanislav Šota (Prispodoba o milosrdnom Ocu i pastoralne smjernice), Šimo Šokčević (Milosrđe kao temeljno uporište personalizma pape Franje i J. H. Newmana), Grgo Grbešić (Marija Faustina Kowalska – apostol Božjega milosrđa), Rastko Jović (Strah milosrđa), Zvonko Pažin (Zavjetna misa o Božjem milosrđu) i Antun Japundžić (»Molitva srca« i milosrđe u istočnoj kršćanskoj tradiciji).

Budući da poruke Izvanredne jubilejske godine, posvećene milosrđu, ostaju trajni poticaj i nadahnuće, radovi ovoga zbornika poslužit će kao dobar orijentir i polazna točka svima onima koji žele produbiti i dalje istraživati temu milosrđa. »Oni su, između ostaloga, i rezultat interdisciplinarnoga, ekumenskoga i međureligijskoga propitkivanja teologije milosrđa. Nadamo se da će u radovima ovoga Zbornika čitatelji otkriti ponizno traganje za istinom, da će ih Zbornik obogatiti te im pomoći da i sami budu ponizni tražitelji Boga – izvora vječne istine, dobrote i milosrđa.« (Iz Predgovora Ivice Raguža i Šime Šokčevića, urednikâ)

tekst: Željko Filajdić