Osoba i čin temelj je cijeloga sustava moralne teologije Ivana Pavla II. i polazište filozofske obrane dostojanstva ljudske osobe, što knjizi u suvremenim okolnostima daje iznimnu aktualnost i praktičnu vrijednost.

Izvorno objavljeno u Poljskoj 1969., ovo je najbolje filozofsko djelo Karola Wojtyłe koje
tvori srce njegove personalističke etike te donosi ključne kategorije Wojtyłine  antropologije koja je u suprotnosti sa svakim materijalizmom, relativizmom, totalitarizmom i individualizmom. Sreća znači ostvariti se kao osoba koja djeluje
svjesno, voljno i slobodno. Osoba i čin nisu dvije odvojene stvarnosti nego jedna duboko
povezana stvarnost. Samo u činu, duboko ljudskomu i moralno dobru, čovjek se ostvaruje kao osoba. No Wojtyła u svojoj filozofiji u kojoj se služi realističkom fenomenologijom te aristotelovsko-tomističkim pojmovljem ne polazi od moralnih norma i kriterija pa prema osobi, nego obratno, od čovjeka kao osobe preko čina koji je u sebi određeno htijenje, odluka i izbor za neku vrijednost, ide prema ispunjenju i ostvarenju sebe. Autor upozorava da čovjekovo opredjeljenje za čine koji su u sebi moralno dobri jedini
omogućuju autentično ostvarenje sebe, istinsko zajedništvo i osobnu sreću, dok čini koji se temelje na htijenju i odluci za moralno zlo vode prema neostvarenju osobe.

Ovo vrijedno filozofsko djelo, sada dostupno i na hrvatskome jeziku, važan je doprinos ne samo poznavanju misli Karola Wojtyłe / Ivana Pavla II., nego i cjelokupnomu filozofskom i antropološkom opusu o ovoj temi, a svojim sadržajem i uvidima pomaže da se čovjek suoči s temeljnim pitanjima vlastitoga postojanja i djelovanja.

(Preuzeto sa stranica Verbuma)

Autobiografski spis sv. Patrika Confessio, napisan u 5. stoljeću, sačuvan je u cijelosti sve do danas, više od 1 500 godina nakon svojega nastanka, što ga čini jedinstvenim i autentičnim izvorom za poznavanje života toga velikog sveca, kao i za poznavanje kasnoantičke kršćanske misli. Drevni spis, kratak po suvremenim mjerilima, pruža nam fascinantan uvid u život i djelo ovoga iznimnog čovjeka čiji se spomen svake godine slavi širom svijeta. Ovo prvo hrvatsko izdanje toga djela donosimo u dvojezičnomu obliku, na latinskomu izvorniku i u hrvatskomu prijevodu, obogaćeno iluminacijama u koloru za jedinstveno čitateljsko iskustvo.

Ovaj je spis izraz moje zahvalnosti zato što me Bog izveo na pravi put i očitovao mi se pa ga mogu veličati i ispovijedati njegova divna djela pred svim narodima pod nebom.
sv. Patrik

(Preuzeto sa stranica Verbuma)

Nakon dugih godina priprema i rada u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika iz tiska je izašla monografija „Župa Tovarnik" autora vlč. Antuna Devića i urednika vlč. dr. sc. Tomislava Đukeza. 

Monografija „Župa Tovarnik“ svjedoči ne samo o njenoj povijesti, nego i ljubavi, ustrajnosti, žrtvi, volji tolikih vrijednih i marljivih ljudi, naših prethodnika koji su uvijek iznova, nakon ratova i rušenja, pronalazili novu snagu za ponovnu obnovu i izgradnju. Sakupljeni i ukoričeni podatci, dokumenti i fotografije na dostojan način čuvaju sjećanje na vrijeme, prostor i ljude Tovarnika tijekom posljednjih stoljeća.

Mons. dr. sc. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u proslovu knjige, među ostalim, napisao je: „Monografija posvećena župe sv. Mateja apostola i evanđeliste predstavlja ‘snažno korijenje’- ne da bi se župljani povlačili u prošlost, nego da bi iz toga ‘snažnog korijenja’ rasli u budućnost. Neka dragi Bog nagradi trud i nastojanja autora i izdavača i neka darom svoga Duha blagoslovi sve župljane za nove početke i izazove vremena u kojemu živimo.“

Tridentski koncil (1545-1563), čija se 450. obljetnica obilježavala 2013., bio je vrhunac pokreta za sveobuhvatnu teološku i institucionalnu reformu Katoličke crkve. Osim toga imao je i dalekosežne posljedice u preoblikovanju različitih političkih, socijalnih i kulturnih struktura. Osim uvođenja novih liturgijsko-sakramentalnih i pastoralno-katehetskih normi i organizacijsko-administrativnih promjena unutar same Katoličke crkve, a proces katoličke obnove zahvatio je i mnoga druga područja.

Korjenito mijenjajući odnose između Crkve i države, on je utjecao na formiranje socijalne i moralne discipline, oblikovanje različitih kulturnih i obrazovnih modela, na konstituiranje etno-konfesionalnih, socijalnih i rodnih identiteta, kao i na ljudsku svakodnevnicu. Želeći ispitati ostvarenja i posljedice tridentskih reformi u hrvatskom i širem regionalnom kontekstu, u suorganizaciji niza visokoškolskih i znanstvenih institucija, održan je u prosincu 2013. znanstveni skup Tridentska baština: katolička obnova i konfesionalizocija u hrvatskim zemljama.  

U zborniku radova s toga skupa okupljeno je trideset znanstvenih članaka koji iz interdisciplinarne perspektive ispituju manifestacije procesa katoličke obnove i konfesionalizacije u hrvatskim zemljama. Radovi su podijeljeni na tri dijela (povijesni, teološki i kulturno-povijesni) koji zajedno čine komplementarnu cjelinu.

Tekstovi objedinjeni u povijesnom i teološkom dijelu zbornika obrađuju niz znanstveno relevantnih tema kao što su dosezi dosadašnjih znanstvenih istraživanja tridentske baštine i zacrtavanje njihovih budućih smjernica u hrvatskoj povijesnoj znanosti, ispitivanje složenih odnosa političke, socijalne i crkvene domene u sklopu procesa konfesionalizacije, te osobitosti realizacije tridentskih reformi u rimskoj središnjici s jedne i na prostorima hrvatskih povijesnih zemalja s druge strane.  Kulturnopovijesni dio zbornika posvećen je posttridentskim kulturnim praksama u najširem smislu, od jezične i umjetničke proizvodnje do medijskih oblika i propagandnih strategija, a sukladno najnovijim trendovima u inozemnim istraižvanjima katoličke obnove ispituju se i obilježja tridentske obrazovne politike te oblici socijalnog discipliniranja.

(Preuzeto sa stranica Matice hrvatske)

Godine 2013. u povodu predsjedanja Kulturnoga centra sv. Martin – Hrvatska tek uspostavljenom Europskom mrežom kulturnih centara sv. Martin, Institut za etnologiju i folkloristiku, Kulturni centar sv. Martin – Hrvatska i Hrvatsko katoličko sveučilište organizirali su peti međunarodni znanstveno-stručni skup posvećen martinskoj europskoj tradiciji pod nazivom: Putovima europske nematerijalne baštine u 21. stoljeću: sveti Martin, simbol dijeljenja. Skup je organiziran u okviru znanstvenoga projekta Hrvatska nematerijalna kulturna baština, društveni identiteti i vrijednosti (br. 09/59, voditelj Tvrtko Zebec) Hrvatske zaklade za znanost. Zagrebački martinski skup, održan 4. listopada 2013. godine, upozorio je na specifičnosti i bogatstva nematerijalne martinske baštine u Hrvatskoj i Europi. Svojim međunarodnim i interdisciplinarnim karakterom okupio je znanstvenike iz područja etnologije, etnomuzikologije, povijesti, filologije, povijesti umjetnosti itd. koji su svojim promišljanjima vječnih tema zajedništva i dijeljenja individualno doprinijeli jačanju svijesti o očuvanju zajedničkih dobara i solidarnosti, koji su nam ponajviše potrebni u turbulentnom 21. stoljeću. 
Misao vodilja zagrebačkoga skupa apostrofirala je propitivanje Martinova života i djela napose kroz ideju dijeljenje u 21. stoljeću koja podrazumijeva razvijenu svijest o očuvanju i djeljenju zajedničkih resursa čovječanstva kao što su voda, zrak, hrana, zdravlje, znanje, obrazovanje. Skup je ponudio smjernice razmišljanja koje su se odnosile na sljedeća propitivanja: 
–    Kako u 21. stoljeću ponovno iščitati život sv. Martina i njegov čin milosrđa? Gdje je mjesto hrvatske martinske baštine u kontekstu europske tradicije sv. Martina? 
–    Kako živjeti, razumjeti i pronositi glavnu poruku sv. Martina – dijeljenje kao zajednička vrijednost? 
–    Kako implementirati martinske vrijednosti u okviru kulturnoga itinerara?
Razmišljanja o natuknutim idejama donose nam znanstveni radovi u ovom zborniku.

(Preuzeto sa stranica Instituta za etnologiju i folkloristiku)