Pierre Teilhard de Chardin bio je jedan od najbriljatnijih znanstvenika i umova Crkve koji je cijeli svoj zreli vijek posvetio popuštanju napetosti i pomirenju znanosti i vjere. Službena ga je Crkva dugo sumnjičila da brani panteizam. Njegovo ogromno djelo ima više desetaka svezaka.

Bio je teolog, metafizičar, znanstvenik prirodoslovac, fenomenolog, evolucionist i pjesnik. Uza sve bio je kršćanski humanist i mistik koji se nije plašio ni buntovnih misli. Aristokratskog je podrijetla i držanja, postao je isusovac, neumorni je putnik i istraživač, profesor je fizike u Kairu, u Engleskoj se posvećuje geologiji i paleontologiji, istražuje u Kini, Etiopiji i Somaliji, predaje u Parizu… Umro je 1955. godine u New Yorku na sam Uskrs.

U ovim „Spisima iz doba rata“ sabrano je dvadeset eseja koje je o. Theilhard većinom napisao po povratku iz rovova Prvoga svjetskog rata gdje je služio kao desetnik bolničar. Eseji predstavljaju fragmente jedne misli u nastajanju. Zanosna, ali dosljedna promišljanja o panteističkoj viziji, o problemu jednoga i mnogostrukoga, o odnosima Boga i svijeta, o kršćanstvu, ne plaše se izazvati šok. Smiona su tona koji treperi od 'proročke nestrpljivosti'. Teilhard izlaže svoja 'vatrena gledišta' koja otvaraju put u njegovu teologiju i njegovu metafiziku.

Riječ je o povijesnome i konceptualnom uvodu u glavne tematike filozofije religije u kojem se pokušava odgovoriti na pitanja: Je li religija odgovor na čovjekovu potrebu, iskustvo svetog, pogled na svijet ili sve to zajedno? Kakvu razumsku prihvatljivost pokazuje religiozno vjerovanje i koje značenje poprima izraz „Boga“ izvan njega? Kako pomiriti postojanje dobroga i svemogućega Boga s prisutnošću zla i patnje? Donosi li religijski zahtjev za istinom sukobe ili je opravdana težnja? Koji je smisao „povratka religiji“ u sve sekulariziranijem društvu?

Velika pitanja religioznog iskustva izložena su jasnim tumačenjem koje uvažava složenost suočenih problema i ažurirana u pogledu novih europskih i američkih istraživanja.

Ovaj vrijedan priručnik važan će biti kako studentima filozofije tako i studentima teologije pa i ostalim kompatibilnim društvenim znanostima jer je religija, osobito u zapadnjačkim društvima, postala problematična, a sve povezano s njom kao da gubi na očitosti. Autor proučava filozofiju religija na Sveučilištu u Urbinu te je izvanredni docent na Sveučilištu u Trentu. ( Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)

Prof. dr. Mladen Parlov ovom se knjigom još jednom potvrdio kao vrstan mariolog koji, tumačeći svetopisamska mjesta koja se odnose na Mariju u svjetlu patrističke teologije i sveukupne kršćanske predaje očitovane u liturgiji i brojnim oblicima marijanske duhovnosti, zna probrati ono što je najvrjednije i osobito korisno i poticajno za današnje vrijeme. Dok na odmjeren i teološki utemeljen način izlaže katolički nauk o Mariji, Bogomajci i Djevici, bez grijeha začetoj, na nebo uznesenoj i suradnici svoga Sina u djelu spasenja, on uvjereno i proživljeno potiče na zdravu marijansku duhovnost u današnjim okolnostima života. Teme poput Marijina majčinstva u svjetlu objave Božje ljubavi, Marijine čvrste vjere u svim životnim prilikama, od Nazareta do Kalvarije, te njezina majčinskog posredništva kojemu se svakoga dana utječemo moleći "Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike", nisu tek neka religijska prošlost, nego oslonac sadašnjosti istinski zdravog kršćanskog života i duhovnosti.

Autor nudi zainteresiranim čitateljima egzetsko-teološko tumačenje Isusovih parabola kako su zapisane u Markovu, Matejevu i Lukinu evanđelju. Autor u 26 poglavlja istražuje ne samo što je dotična parabola značila u vrijeme Isusova povijesnog djelovanja među Židovima Palestine nego i što nama današnjim kršćanima treba značiti.

U izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i Glasa Koncila iz Zagreba, izašla je knjiga „Isusove parabole – slike o kraljevstvu Božjem“ profesora emeritusa i kanonika Vrhbosanskog stolnog kaptola, prof. dr. sc. Mate Zovkića.

„Mato Zovkić stvara svojevrsni „most“ između značenja parabola u vrijeme Isusova povijesnog djelovanja i značenja koje imaju i/ili bi trebale imati za kršćane današnjeg vremena. Pri tome dakako ne gubi iz vida povijest njihova tumačenja, mudro se distancirajući od alegorijske interpretacije crkvenih otaca, kao i od katoličke polemike protiv naroda Isusova vremena u razdoblju od 3. do 20. stoljeća … Temeljne i hvalevrijedne metodološke i stilske značajke prof. Mate Zovkića zacijelo su jednostavnost i razumljivost izlaganja kojima otvara vrata razumijevanja ne samo akademskoj nego i široj čitalačkoj publici. Ovdje je potrebno ukazati na autorovu lingvističko-semantičku analizu i pojašnjenje široj publici nepoznatih i/ili manje poznatih biblijskih pojmova, kao i informacije o društvenom i religioznom životu, običajima i kulturi ondašnjeg vremena, koji su nužni za ispravno i potpunije razumijevanje Isusovih parabola. Približavanje parabola širem krugu čitatelja autor postiže i njihovim izvrsnim stavljanjem u povijesni, društveni, religiozni i kulturološki kontekst, kao i detaljnim prikazom starozavjetne, židovske i grčko-rimske podloge. Nadalje, u autorovu izlaganju dolazi do izražaja dobro poznavanje i upotreba značajnijih i novijih rezultata egzegetskih istraživanja, kako stranih, tako i domaćih autora. “  Dr. sc. s. Silvana Fužinato – profesorica Svetoga pisma na KBF Đakovo

(Preuzeto sa stranica Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu)