Jesu li liturgija i molitva od presudne važnosti za nadilaženje društvene krize u kojoj živimo i tehnološke manipulacije ljudskim životom koja uzima sve više maha? Da, tvrdi Joseph Ratzinger, sada papa emeritus Benedikt XVI., u ovoj iznimnoj knjizi.

Liturgija nas istodobno dovodi do duboke suglasnosti sa svijetom i uzdiže nas iznad onoga što sami možemo proizvesti i učiniti, u područje darovanoga, življenoga, onog najuzvišenijeg što nam je povjereno. Stoga, samo ako čovjek doista liturgijski živi, odnosno istinski i ispravno štuje Boga, moguće je zaštititi ljudsko dostojanstvo te pronaći načela i snagu za rješavanje krize našega doba.

Kritizirajući onu vrstu religije koja ne ulazi u dijalog s Bogom koji nas čuje, papa emeritus Benedikt XVI. želi u knjizi Slavlje vjere odgovoriti na temeljno pitanje: kako slaviti Boga na ispravan način? Napisana prije nego što je Joseph Ratzinger postao papa, ova svevremenska knjiga reflektira trajne i nadahnjujuće uvide u vezi štovanja Boga i svete liturgije. Kao i uvijek, Ratzinger obrađuje svoju temu duboko i s jasnoćom, dajući ne svoj osobni pogled, nego istinski pogled Crkve na pitanje euharistijske liturgije i na njezinu ključnu ulogu u životu čovjeka i svijeta.

(Preuzeto sa stranica Verbuma)

Naslov knjige  može biti čudan, jer je teško zamisliti pitanje: Kako se liturgija može 'otkriti' u 20. stoljeću? Ili: Kako je moguće zanemariti bitnu razliku između liturgijskog nauka i liturgije, odnosno između scientia i res? Istina je: liturgija je uvijek postojala u Crkvi, dok je teologija (---) ili znanost (…) o liturgiji stvarnost najnovijeg datuma.

No jednako je tako istina da je to „rođenje nove discipline rezultat – ali na određeni način također uzrok – novoga shvaćanja same liturgije unutar crkvenog iskustva kršćana. Na neki bismo način mogli reći da „objekt“ i „metoda“, res i scientia idu ukorak i međusobno su ovisni. Zbog toga nije nimalo pogrješno držati kako je liturgija otkrivena tek u 20. stoljeću, ne samo kao disciplina teološkog studija nego također kao novo iskustvo – problematično ili moguće – obrednog i sakramentalnoga otajstvenog i slavljeničkog odnosa s Kristom i s Crkvom.

(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)

Osnovno poslanje Crkve – od samih početaka – jest naviještati riječ i slaviti otajstva, pri čemu Crkva u svom bogoslužju slavi ono što vjeruje, odnosno, ono što vjeruje iskazuje liturgijskim slavljem (lex orandi – lex credendi). Pri tome valja
imati na umu da Crkva u svom bogoslužju ostvaruje, ponazočuje i izvršava Kristovo djelo spasenja prisutno i djelatno upravo u bogoslužju Crkve. Obradit ćemo uovim materijalima liturgijska slavlja svih sedam sakramenta i neke blagoslovine.
Prva tri sakramenta – sakramenti inicijacije – iako svaki od njih ima svoju specifičnu sakramentalnost, ipak se gledaju i kao jedna cjelina, jer su to sakramenti po kojima se postaje i biva kršćaninom. Nastojat ćemo u bilješkama ukazati na važnije
liturgijske izvore. Prikazat ćemo razvoj pojedinog obreda od njegova nastanka do danas. Jednako ćemo tako pokazati primjenjivost važećih obreda te dati – eventualne – kritičke opaske o mogućnostima poboljšavanja navedenih liturgijskih
slavlja. (Iz uvoda)

Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica, Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj – Pečuh te Društvom hrvatskih književnika organizirali su  međunarodni znanstveni skup  Pavao Matija Sučić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski (11. siječnja 1767. – 13. travnja 1834.), 250 godina od rođenja. 

Biskup Sučić ostavio je  značajan trag svojom osobnošću u Subotici, južnoj Mađarskoj i Đakovu, odnosno u Đakovačkoj biskupiji.  U zborniku su objavljeni radovi  Vladimira Nimčevića, prof. (Subotica) – Izvori za povijest obitelji Sučić u Subotici (do konca prve polovine 18. st.); dr. sc. Roberta Skenderovića (Zagreb) – Kapetanska plemićka porodica Sučića u životu Subotice u 18. i 19. stoljeću; Stjepana Beretića dipl. teol. (Subotica) – Subotički župnik Pavao Sučić; Katarine Čeliković, prof. (Subotica) – Tragovi biskupa Sučića u literaturi njegova zavičaja; Ladislava Heke (Segedin, Mađarska) – Pavao Matija Sučić, stolnobiogradski i đakovački biskup iz roda bačkih Sučića Pečirskih; Mirka Ćurića, prof. (Đakovo) – Pavao Sučić u radovima i knjigama đakovačkih autora; prof. dr. sc. Pere Aračića/Ante Pavlovića, dipl. teol. (Đakovo) – Pavao Matija Sučić – bosanski ili đakovački i srijemski biskup. 

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu organizirala je 01. prosinca znanstveni skup na temu „Kamo ide istočna Hrvatska?" – demografsko stanje, prognoze i traženje izlaska iz krize Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Brojni izlagači, među kojima je bio i vodeći hrvatski demograf dr. Stjepan Šterc, ukazali su na probleme trenutne demografske slike te istaknuli usmjerenja i promjene koje se očekuju jer demografsko pitanje ne može biti pitanje od danas do sutra.