Knjiga „Znanost i umjetnost odgoja“ sadrži stručne tekstove 32 autora – psihologa, psihijatara, socijalnih pedagoga, neuropedijatrice, logopeda… koji rade ili su u nekom periodu radili u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i/ili na Hrabrom telefonu. Sadržajno knjiga prati roditeljstvo od odluke na roditeljstvo do adolescencije djeteta kroz 45 tema grupiranih u 11 cjelina: Temelji roditeljstva, Razvojne teme, Briga o malom djetetu, Odgojna teme, Dijete u vrtiću i školi, Emocionalni svijet djece, Dijete u odnosu s drugima Svakodnevni život, Naša obitelj se mijenja, Teškoće na putu odrastanja i Kutak za mene. Svi tekstovi donose suvremene znanstvene i stručne spoznaje te konkretne savjete i primjere iz prakse, uz popis korištene literature u kojoj čitatelji – roditelji, odgojitelji i stručnjaci koji rade s djecom – mogu dalje istraživati temu. Ukupni opseg knjige je 720 stranica, a bogato je opremljena fotografijama, dječjim crežima, pismima i porukama odraslima.

Glavna urednica knjige prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander u uvodu je napisala:

„Ova knjiga je posvećena roditeljima, odgojiteljima, učiteljima, skrbnicima i svima drugima koji sudjeluju u najljepšem, ali i odgovornom životnom izazovu – odgajanju djece. Nekad se čini da se očekuje da će se roditelji i druge osobe uključene u skrb o djetetu prirodno snaći u svojim novim ulogama. Nekad sami od sebe očekujemo da budemo savršeni roditelji i odgojitelji, a to, dakako, nije moguće ostvariti. Ni za djecu ne bi bilo dobro da imaju savršene skrbnike koji svojim ponašanjem mogu poručiti da nikada nije u redu pogriješiti i uz koje bi se djeca mogla osjećati manje vrijednima i bez prilike za doživljavanje punog spektra svojih emocija. Dakle, ne postoji savršen roditelj. Ono što možemo i trebamo je truditi se biti dovoljno dobri roditelj, skrbnici, učitelji i odgajatelji. Knjiga koju držite u rukama može vam biti dobar vodič i prijatelj na tom putovanju.“

Jesu li liturgija i molitva od presudne važnosti za nadilaženje društvene krize u kojoj živimo i tehnološke manipulacije ljudskim životom koja uzima sve više maha? Da, tvrdi Joseph Ratzinger, sada papa emeritus Benedikt XVI., u ovoj iznimnoj knjizi.

Liturgija nas istodobno dovodi do duboke suglasnosti sa svijetom i uzdiže nas iznad onoga što sami možemo proizvesti i učiniti, u područje darovanoga, življenoga, onog najuzvišenijeg što nam je povjereno. Stoga, samo ako čovjek doista liturgijski živi, odnosno istinski i ispravno štuje Boga, moguće je zaštititi ljudsko dostojanstvo te pronaći načela i snagu za rješavanje krize našega doba.

Kritizirajući onu vrstu religije koja ne ulazi u dijalog s Bogom koji nas čuje, papa emeritus Benedikt XVI. želi u knjizi Slavlje vjere odgovoriti na temeljno pitanje: kako slaviti Boga na ispravan način? Napisana prije nego što je Joseph Ratzinger postao papa, ova svevremenska knjiga reflektira trajne i nadahnjujuće uvide u vezi štovanja Boga i svete liturgije. Kao i uvijek, Ratzinger obrađuje svoju temu duboko i s jasnoćom, dajući ne svoj osobni pogled, nego istinski pogled Crkve na pitanje euharistijske liturgije i na njezinu ključnu ulogu u životu čovjeka i svijeta.

(Preuzeto sa stranica Verbuma)

Naslov knjige  može biti čudan, jer je teško zamisliti pitanje: Kako se liturgija može 'otkriti' u 20. stoljeću? Ili: Kako je moguće zanemariti bitnu razliku između liturgijskog nauka i liturgije, odnosno između scientia i res? Istina je: liturgija je uvijek postojala u Crkvi, dok je teologija (---) ili znanost (…) o liturgiji stvarnost najnovijeg datuma.

No jednako je tako istina da je to „rođenje nove discipline rezultat – ali na određeni način također uzrok – novoga shvaćanja same liturgije unutar crkvenog iskustva kršćana. Na neki bismo način mogli reći da „objekt“ i „metoda“, res i scientia idu ukorak i međusobno su ovisni. Zbog toga nije nimalo pogrješno držati kako je liturgija otkrivena tek u 20. stoljeću, ne samo kao disciplina teološkog studija nego također kao novo iskustvo – problematično ili moguće – obrednog i sakramentalnoga otajstvenog i slavljeničkog odnosa s Kristom i s Crkvom.

(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)

Osnovno poslanje Crkve – od samih početaka – jest naviještati riječ i slaviti otajstva, pri čemu Crkva u svom bogoslužju slavi ono što vjeruje, odnosno, ono što vjeruje iskazuje liturgijskim slavljem (lex orandi – lex credendi). Pri tome valja
imati na umu da Crkva u svom bogoslužju ostvaruje, ponazočuje i izvršava Kristovo djelo spasenja prisutno i djelatno upravo u bogoslužju Crkve. Obradit ćemo uovim materijalima liturgijska slavlja svih sedam sakramenta i neke blagoslovine.
Prva tri sakramenta – sakramenti inicijacije – iako svaki od njih ima svoju specifičnu sakramentalnost, ipak se gledaju i kao jedna cjelina, jer su to sakramenti po kojima se postaje i biva kršćaninom. Nastojat ćemo u bilješkama ukazati na važnije
liturgijske izvore. Prikazat ćemo razvoj pojedinog obreda od njegova nastanka do danas. Jednako ćemo tako pokazati primjenjivost važećih obreda te dati – eventualne – kritičke opaske o mogućnostima poboljšavanja navedenih liturgijskih
slavlja. (Iz uvoda)

Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica, Znanstvenim zavodom Hrvata u Mađarskoj – Pečuh te Društvom hrvatskih književnika organizirali su  međunarodni znanstveni skup  Pavao Matija Sučić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski (11. siječnja 1767. – 13. travnja 1834.), 250 godina od rođenja. 

Biskup Sučić ostavio je  značajan trag svojom osobnošću u Subotici, južnoj Mađarskoj i Đakovu, odnosno u Đakovačkoj biskupiji.  U zborniku su objavljeni radovi  Vladimira Nimčevića, prof. (Subotica) – Izvori za povijest obitelji Sučić u Subotici (do konca prve polovine 18. st.); dr. sc. Roberta Skenderovića (Zagreb) – Kapetanska plemićka porodica Sučića u životu Subotice u 18. i 19. stoljeću; Stjepana Beretića dipl. teol. (Subotica) – Subotički župnik Pavao Sučić; Katarine Čeliković, prof. (Subotica) – Tragovi biskupa Sučića u literaturi njegova zavičaja; Ladislava Heke (Segedin, Mađarska) – Pavao Matija Sučić, stolnobiogradski i đakovački biskup iz roda bačkih Sučića Pečirskih; Mirka Ćurića, prof. (Đakovo) – Pavao Sučić u radovima i knjigama đakovačkih autora; prof. dr. sc. Pere Aračića/Ante Pavlovića, dipl. teol. (Đakovo) – Pavao Matija Sučić – bosanski ili đakovački i srijemski biskup.