Liturgija Crkve, uzbiljujući Božje djelo spasenja, u svojoj je srži djelo pomirenja. Izručen preobrazbenoj snazi liturgije, vjernik biva ‘pomiren’, milosno združen – s Bogom, s drugima, ali i u sebi: ozdravljen od razjedinjenosti na duhovno i tjelesno, biva kadar osjećati tijelo duše i dušu tijela. To je put prema cjelovitosti ljudskoga bitka, prema ravnovjesju koje očituje istinu o čovjeku, objavljenu u Kristu utjelovljenome, umrlome i uskrsnulome. Božje otajstvo utjelovljenja objavilo je tijelo kao mjesto spasenja. Puno puta u povijesti duhovnost se pokazala »slabom« kad god se pokušalo oblikovati dušu obescjenjujući tijelo i kada se u liturgiji htjelo govoriti o »unutarnjemu« iskustvu, odbacujući iskustvenost tijela kao »izvanjskost«, manje vrijednu i nedostojnu onoga što se povjerava intimi duše.

»Knjiga Znati put analizira onaj dio slavonske književne produkcije koji je dosad bio nepravedno zapostavljen u hrvatskoj književnoj historiografiji, te je ovo prva studija posvećena utjecaju nabožne književnosti na primjeru katekizamskih tekstova. Religija u Slavoniji 18. stoljeća naime ne funkcionira samo na transcendentnoj razini već ima i izrazit društveni značaj, utječe na sveukupnu misaonu i duhovnu stvarnost i sustav vrijednosti, te je neminovan njezin utjecaj na cjelokupnu kulturu. U tom smislu govoriti o slavonskom kulturnom identitetu 18. stoljeća znači nužno istaknuti njegovu religijsku dimenziju koja se osim na usko religiozne sadržaje proteže i na druge strukture svakodnevice« (Dolores Grmača)

Preuzeto sa stranica Matice hrvatske

Sveti Augustin (354.–430.) jedan je od najvećih kršćanskih duhovnih velikana i mislilaca zapadne civilizacije. Nakon obraćenja na kršćanstvo postao je svećenik i biskup Hipona u Africi, a kao vrstan intelektualac i erudit bio je ugledna i utjecajna osoba u društvenim i građanskim pitanjima. Napisao je više od stotinu knjiga, dvjesto pisama i čak pet stotina homilija – kojima je izvršio trajan utjecaj na teologiju, zapadnu filozofiju i kulturu, a među ona neprocjenjivo vrijedna i nezaobilazna svakako valja ubrojiti i monumentalno djelo Tumačenje Ivanova Evanđelja nastalo oko 416. godine, u kojemu je dosegao vrhunce govorničkoga umijeća i filozofsko-teološke erudicije.

Ovo njegovo značajno djelo nije plod suhoparna teološkoga teoretskog promišljanja nego konkretna pastoralnoga rada, odnosno nastalo je u liturgijskomu propovijedanju Božjemu narodu, u težnji da se Božja riječ i evanđeoska poruka približi na jednostavan način svakome čovjeku. Augustin je pri tome svjesno odabrao komentirati četvrto Evanđelje, ono Ivanovo. Bio je naime uvjeren da se upravo to Evanđelje odlikuje iznimnim bogatstvom nauka i duhovnom dubinom te da se njegovim tumačenjem može najširemu krugu kršćana najučinkovitije pomoći u vjerskoj izgradnji te im na autentičan i razumljiv način prenijeti Kristovu radosnu vijest.

Stoga je ovo kapitalno teološko djelo istovremeno i od velike praktične važnosti jer u njemu svaki čovjek može naći razumljivo tumačenje evanđelja, odgovore na vjerska pitanja i bogatu duhovnu hranu. Sada ga u izdanju Verbuma prvi put nudimo domaćoj vjerskoj i kulturnoj javnosti, u prijevodu fra Vite Smoljana, OFM, i u doradi poznatoga hrvatskog patrologa dr. sc. don Ivana Bodrožić.

Djelovanje po načelima, rezultat više od trideset godina rada u nastavi, pruža sveobuhvatan prikaz moralne teologije sv. Tome Akvinskoga, dovodeći je u dijalog sa suvremenom etičkom teorijom i razvojima u katoličkoj teologiji nakon Drugoga vatikanskog koncila. Djelo je prikladno za studente etike i moralne teologije, te općenito čitatelje koji teže kršćansko vodstvo u formaciji savjesti i u donošenju moralnih odluka, a iznosi klasičnu katoličku etičku tradiciju jasnim i slikovitim stilom.

„Djelovanje po načelima, u svojoj biti, duboko poštuje moralnu teologiju sv. Tome Akvinskoga, njezinu relevantnost za suvremenu etiku u svjetlu Drugoga vatikanskog koncila i kulminacija je više od trideset godina proučavanja, podučavanja i molitve. Cjeloživotno podučavanje o. Žagara čini njegovo pisanje lucidnim i pristupačnim“ o knjizi piše Emmerich Vogt, OP.

„Djelovanje po načelima Janka Žagara, djelo je koje se počelo oblikovati u prvim desetljećima života poslije Koncila, predstavlja trenutačno traganje za sintezom vjernom tomističkom nasljeđu i koncilskom duhu personalizma“ piše Richard Schenk, OP.