Rüdiger Safranski (1945) je teoretičar književnosti, filozof i pisac. Studirao je filozofiju, između ostalih kod Theodora W. Adorna, germanistiku, povijest i povijest umjetnosti u Frankfurtu na Majni i Berlinu. Radio je na berlinskom sveučilištu (FU) od 1972. do 1977. kao znanstveni novak na Odsjeku za germanistiku gdje je doktorirao 1976. Idućih desetak godina uređuje časopis Berliner Hefte čiji je suosnivač. Proslavio se knjigama o F. Schilleru, ETA Hoffmannu, A. Schopenhaueru, F. Nietzscheu, JW Goetheu i M. Heideggeru. Od 2002. do 2012. vodio je emisiju Filozofski kvartet zajedno s Peterom Sloterdijkom. Rüdiger Safranski je dobitnik književne nagrade Zaklade Konrad Adenauer (2014), nagrade Thomas Mann (2014), nagrade Ludwig Börne (2017) i nacionalne nagrade Njemačke (2018). Do sada su na hrvatskom prevedene dvije njegove knjige, Koliko globalizacije čovjek može podnijeti? (2008) i Koliko istine čovjeku treba? (2010.).

Ja znam svoju sudbu. Jednom će se uz moje ime vezati uspomena na nešto neizmjerno - na jedan križ, kakvu nije bilo na Zemlji, na najdublju koliziju savjesti, na jednu odluku zazvanu protiv svega što se dotad vjerovalo, što se tražilo i što je bio svet. Ja nisam čovjek, ja sam dinamit, piše Friedrich Nietzsche u svom djelu Ecce homo. U prvoj biografiji ikada objavljenoj na hrvatskom jeziku, vrsni poznavatelj Nietzscheova djela Rüdiger Safranski predstavlja nam velikog filozofa u svojoj kompleksnosti i svim njegovim proturječjima kroz ključne događaje u njegovom životu i kroz interpretaciju njegovih djela – Rođenje tragedije, Ljudsko, odviše ljudsko, Zora, Radosna znanost, Tako je govorio Zaratustra, S onu stranu dobra i zla, Sumrak idola, Volja za moć, Antikrist... „Ako bismo htjeli predočiti idealan, univerzalan subjekt zapadnjačke filozofske tradicije, bio bi to subjekt koji puca pod nevjerojatnim tenzijama disparatnih silnica bivanja, htjenja i trebanja. Međutim, taj idealni subjekt ne postoji, premda je čudno koliko je toga disparatnog i divergentnog u stanju shvatiti netko tko je duhovno budan. A još je začudnije koliko je toga, dakle koliko je disparatnih elemenata na upečatljiv način formulirao [...] umjetnik misli kao što je Nietzsche“, piše Safranski. Nietzsche je, i još će zadugo ostati, naš suputnik, supatnik i suvremenik. dakle koliko je disparatnih elemenata na upečatljiv način formulirao [...] umjetnik misli kao što je Nietzsche“, piše Safranski. Nietzsche je, i još će zadugo ostati, naš suputnik, supatnik i suvremenik. dakle koliko je disparatnih elemenata na upečatljiv način formulirao [...] umjetnik misli kao što je Nietzsche“, piše Safranski. Nietzsche je, i još će zadugo ostati, naš suputnik, supatnik i suvremenik.

(Preuzeto s korica knjige)

Profesor dogmatske teologije prof. dr. sc. Ivica Raguž objavio je novu knjigu u nizu Panni pod naslovom “De Moyse – O Mojsiju. Ego sum qui non sum. Ego non sum qui sum“.

Knjiga donosi teološko-duhovna razmatranja o Mojsiju. Svojevrstan je to uvod u život kršćanske vjere, jer autor razmatra o mnogim temama kao što su kršćansko shvaćanje Boga, euharistija, samoća, mrmljanje, svijet, rad, teologija i mnoge druge teme, po kojima možemo još bolje upoznati Isusa Krista.

Doc. dr. sc. Stanislav Šota, profesor pastoralne  teologije na KBF-u Đakovu, objavio je knjigu pod naslovom Pastoralna skrb biskupa Ćirila Kosa za prognane i izbjegle Đakovačke i Srijemske biskupije tijekom Domovinskog rata.

Knjiga u prvom dijelu prikazuje društvene i političke prilike početkom devedesetih godina prošlog stoljeća na području bivše Jugoslavije. Drugi dio nastoji oslikati zauzimanje biskupa Ćirila Kosa za mir i mirno rješenje novonastalih političkih okolnosti na području SFRJ-a, napose Republike Hrvatske devedesetih godina prošlog stoljeća. 

Budući da je Ćiril Kos bio biskup i Srijemske biskupije, rad ukazuje na njegova nastojanja za očuvanjem mira, ostvarivanjem ljudskih prava i očuvanjem sakralnih objekata na tom području. Četvrti dio donosi svjedočanstva o pastoralnoj brizi i skrbi za izbjegle i prognane vjernike Đakovačke i Srijemske biskupije, smještene na području 

Republike Mađarske od 1991. do 1997. godine. 

Kako se meni čini, za čitaoca bi moglo biti dovoljno privlačno da svoj trud sjedini s trudom piščevim, ako namjerava jedno veliko i važno djelo posve i trajno dovršiti prema predloženome nacrtu. Metafizika je, dakle, prema pojmovima koje ćemo ovdje dati o njoj, jedina od svih znanosti koja sebi smije obećavati takvo dovršenje, i to za kratko vrijeme, a potrebno je za to samo malo, ali ujedinjenoga truda. (…) Jer ona nije ništa drugo nego sustavno sređen inventar svih naših posjeda pomoću čistoga uma. Ovdje nam ništa ne može izmaknuti, jer ono što um proizvede posve iz samoga sebe ne može se sakriti, nego to sam um dovodi na svjetlo, čim se samo otkrilo zajedničko načelo toga. Potpuno jedinstvo ove vrste spoznaja, i to spoznaja iz samih čistih pojmova, a da ništa od iskustva ili samo i od posebnoga zora, koji bi imao voditi do određenog iskustva, nimalo ne može utjecati na nju, da je proširi ili poveća, čini tu bezuvjetnu potpunost ne samo mogućom, nego i nužnom. Tecum habita et moris, quam sit tibi curta supellex. (Obazri se u svome vlastitom domu, pa ćeš vidjeti, kako je jednostavan tvoj inventar.)
– Immanuel Kant

Kritika čistoga uma tako je, poput nekih kaznenih djela, ono koje ne zastarijeva jer ljudski crimen izražen zahtjevima razuma i uma za prekoračenjem granica vlastite spoznaje nikad nije zastario. Stoga je zadaća Kritike iznova i neprestano buditi svijest o pomirenju svijeta i mišljenja, iskustva i razuma, uma i njegovih ideja s razumom i njegovim kategorijama – riječju, u pomirenju “uma sa samim sobom”.
– Goran Sunajko 

Prof. dr. sc. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu, objavio je novu knjigu, u izdanju Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, „Ja služim Bogu. Duhovni život majke M. Amadeje Pavlović“. Radi se prvom teološkom prikazu duhovnoga života majke M. Amadeje Pavlović (1895.-1971.), provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu tijekom 2. svjetskoga rata i u prvim teškim godinama komunizma.

Autor tumači i aktualizira njezina promišljanja o trpljenju, bolesti, šutnji, euharistiji, poslušnosti, poglavarima. Znakovita je njezina prepiska s dvojicom svetaca: bl. kardinalom Alojzijem Stepincem i pravoslavnim episkopom Varnavom Nastićem. Osobito treba istaknuti prepisku  s episkopom Nastićem, jer ona odiše čudesnim ekumenskim duhom još i prije 2. vatikanskog sabora. Majka Amadeja također je i „Pravednica među narodima“, jer je tijekom 2. svjetskoga rata spasila život židovskoj djevojčici Zdenki Bienenstock. No, ovo nije samo knjiga o majci M. Amadeji. To je knjiga o svetosti jer, zavirujući u dušu majke M. Amadeje, otkrivamo kako bismo i sami mogli i trebali biti sveti.

Uvodnu riječ napisala je provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa, s. Valerija Široki, koja između ostaloga piše: „Čitajući knjigu zasigurno ne ćemo ostati ravnodušni prema toj svetoj sestri. Poučeni mudrošću i svetošću života majke M. Amadeje, na nama je sada da počnemo širiti glas o njoj i moliti Gospodina da nam po njezinu zagovoru udijeli potrebne milosti te da ju što prije mognemo javno štovati.“

Preuzeto sa stranica Đakovačko-osječke nadbiskupije