Knjiga donosi teološko-duhovna razmatranja o Samuelu, Šaulu, Abigajili, a nadasve o kralju Davidu. Slijedeći biblijske tekstove o kralju Davidu, autor donosi promišljanja o mnogim vidovima vjere u Isusa Krista: oholost, bludnost, opraštanje, poziv, progonstva, patnja, milosrđe i dr. Tko god želi produbiti vjeru u Isusa Krista, a time upoznati i samoga sebe, knjiga mu može poslužiti kao poticaj.

(Preuzeto s Portala IKA : https://ika.hkm.hr/novosti/ivica-raguz-objavio-novu-knjigu-o-kralju-davidu/)

»Na putu traženja – Komentari nedjeljnih i blagdanskih čitanja – Godina A«  je autorski prijevod s talijanskoga na hrvatski komentara prof. dr. sc. Massima Grillija Alla ricerca del Volto. Commento alle letture domenicali e festive. Anno A. U dogovoru s autorom komentare je slobodno prevela dr. Silvana Fužinato. Već naslov Na putu traženja, kao i predgovor komentara, daje naslutiti da je riječ o drugačijem, duhovno poticajnom pristupu razumijevanju biblijskoga teksta u liturgiji, koji čitatelja nastoji upraviti na put traženja smisla i punine života. Svaki komentar započinje četirima biblijskim referencama i kratkim uvodom koji ih povezuje u cjelinu, dajući istodobno i smisao uvijek originalnomu naslovu poglavlja. Slijede kratki komentari koje autori brižljivo povezuju u liturgijskom ključu te osobna molitva u kojoj dolazi do izražaja kreativnost autorice Fužinato, a izražena je u prvom licu jednine ženskoga roda. Molitveni dodatak osobito je upečatljiv jer donosi nov i osvježen pristup dosadašnjemu načinu objašnjenja liturgijskih tekstova. Knjiga obuhvaća sva nedjeljna i blagdanska čitanja u godini A dijeleći ih prema liturgijskim vremenima kroz godinu.Riječ je o izvrsnoj aktualizaciji teksta koja čitatelja nastoji dovesti do osobnoga susreta s utjelovljenom Riječju Božjom, Isusom Kristom, u kojoj je Bog objavio svoje i naše lice.

(Preuzeto s stranica Glasa Koncila: https://knjizara.glas-koncila.hr/na-putu-trazenja.html)

Shvaćanje milosrđa ne bismo trebali reducirati samo na sredstvo ili način Božjeg djelovanja koje bi trebalo ublažiti njegovu pravdu. Milosrđe je prije svega način kršćanskoga življenja (modus vivendi). Drugim riječima, milosrđe bi trebalo postati način ili forma polazeći od koje ćemo se približiti otajstvima vjere te prosuđivati i živjeti svakodnevna iskustva. Konkretno to znači da možemo razmišljati bo milosrđu kao kategoriji, polazeći od koje se organiziraju sve druge stvarnosti na vertikalnoj razini tj. odnos Boga prema nama i na horizontalnoj, tj. odnos prema ljudima.

Autor u knjizi donosi svoja duhovno-teološka promišljanja o Zazivima Božjem milosrđu, na temelju Dnevnika svete Faustine, ali usporedo i Katekizma Katoličke Crkve, nastojeći da ona dovedu štovatelje i pobožnike Božjega milosrđa do dubine, visine, širine i dužine Božjega milosrđa te ih oplemene kako bi se kroz prizmu Božjega milosrđa pouzdali u sve ono što Crkva vjeruje i naviješta na Božju slavu i na spasenje svih ljudi.

(Preuzeto s korica knjige)

„Istini moramo pogledati u oči: čini se da je svećeništvo poljuljano. Neki svećenici izgledaju kao mornari čiji je brod žestoko pogodio uragan. Vrte se i posrću. Kako nakon čitanja nekih izvješća o zlostavljanjima djece ne postaviti pitanja? Kako ne posumnjati? U funkciji nečega najgorega našlo se svećeništvo: njegov položaj, njegovo poslanje, njegov ugled. Instrumentalizirano je da se prikrije, čak opravda profanacija dječje nevinosti. Gdjegdje je iskorišten i biskupski autoritet da se izopači, čak razori velikodušnost onih koji su se htjeli posvetiti Bogu. U srca svećenika, biskupa i kardinala uvukla se težnja slavi svijeta, moći, častima, zemaljskim užitcima i novcu. Kako podnijeti te činjenice, a da ne protrnemo, ne proplačemo, da sami sebe ne optužimo? Ne možemo se praviti kao da sve to skupa nije bilo ništa. Kao da je sve bilo tek neka prometna nezgoda. Zlu moramo pogledati u lice. Zašto tolika pokvarenost, skretanja i izopačenosti? Posve opravdano, od nas se traži da o tomu položimo račun. S pravom nam svijet govori: »Vi ste kao i farizeji, govorite a ne činite« (usp. Mt 23, 3). Božji narod na svoje svećenike pogledava sumnjičavo. Nevjernici ih preziru, i odmiču se od njih.“

Na temelju meditacija na tekstove sv. Augustina, Ivana Zlatoustog, Grgura Velikog, Bernarda iz Clairvauxa, Katarine Sijenske, Johna Henryja Newmana, Pija XII., Georgesa Bernanosa (autora Dnevnika seoskog župnika), kardinala Jean-Mariea Lustigera, Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i pape Franje, kardinala Sarah želi dati konkretne odgovore na neviđenu krizu kroz koju prolazi Katolička Crkva.

(Preuzeto s korica knjige)

Čatićev komentar Markova evanđelja može se smatrati izvornim djelom na hrvatskome jeziku. Veliki narodi u pisanju takvih djela imaju svoju dugu i bogatu tradiciju. 

Oni su razvili čitavu lepezu komentara različite teološko-znanstvene razine, od strogo znanstvenih koji se koriste isključivo u teološkom studiju, preko liturgijskih, koji prate potrebe liturgije, pa sve do onih popularnih koji se i jezikom i teološkom razinom nastoje prilagoditi jednostavnom čitatelju, pomažući mu shvatiti evanđeosku pouku. Hrvati se kao mali kršćanski narod ne mogu pohvaliti bogatom tradicijom takve literature pa je pojava novoga komentara bilo kojega evanđelja uvijek značajan događaj na teološkom i crkvenom planu. Posluživši se obilato stranom literaturom, kao i s postojećom domaćom literaturom, Ivica Čatić je, uvažavajući potrebe naše čitalačke publike, stvorio izvorno djelo na hrvatskome jeziku. Kada budu gotova sva tri predviđena sveska, bit će to prvi izvorno hrvatski komentar Markova evanđelja.