Događanja

Novi naslovi

Palijativna medicina. Temeljna načela i organizacija

Kao što sam naslov govori udžbenik se bavi problematikom palijativne medicine. Palijativna medicina nova je grana medicine koja proučava i liječi bolesnika s aktivnom progresivnom, uznapredovalom bolesti ograničene prognoze. Brine se za optimalnu kvalitetu života do smrti, i u prvom je redu, područje liječničkog interesa. Knjiga "Palijativna medicina: temeljna načela i organizacija, klinički pristup terminalnom bolesniku, medicinska etika" prvi je udžbenik u Hrvatskoj koji objedinjuje načela, ustroj i djelovanje palijativne medicine. Knjiga prikazuje načela ustroja, kliničkog pristupa i medicinske etike u palijativnoj medicini i predstavlja veliki hrvatski znanstveno-stručni doprinos u skrbi za terminalne bolesnike. Posebno treba naglasiti poglavlje „Pedijatrijska palijativna skrb" koja predstavlja izuzetno senzibilan dio palijativne medicine a to je skrb za terminalno oboljelu djecu.

Walter Kasper: Milosrđe. Temeljni pojam evanđelja - ključ kršćanskog života

Ova knjiga bila je prva o kojoj je odmah nakon svoga izbora govorio papa Franjo da mu je, kao niti jedna knjiga do nje, pomogla razumjeti i shvatiti Božje milosrđe.

Autor, kardinal Kasper, piše pak da je ona nastala od nacrta jednog predavanja koje mu nikako nije uspijevalo pa se temi ponovno i ponovno vraćao dok je nije konačno temeljitije obradio, premda će reći kako su i ovako iznesene spoznaje „tek načele“ to veliko i prevažno, a ipak dijelom i zanemareno, područje kršćanske teologije i vjere.

„Razmišljanje i istraživanje doveli su me do temeljnih pitanja nauka o Bogu i o Božjim svojstvima, kao i do temeljnih pitanja kršćanske egzistencije. Ustanovio sam da je milosrđe, koje ima središnje značenje u Bibliji, uvelike palo u zaborav u sistematskoj teologiji, ili ga se obrađuje vrlo maćehinski. Kršćanska duhovnost i mistika su u ovom, kao i u drugim pitanjima školske teologije, znatno naprednije. Stoga u ovoj knjizi pokušavam teološko razmišljanje povezati s duhovnim, pastoralnim i društvenim promišljanjima o kulturi milosrđa“, piše on u korizmi 2012. godine u uvodu ove knjige koja je objavljena nepunu godinu dana prije izbora pape Franje.

„Poruka o Božjem milosrđu nije teorija daleko od svijeta i prakse, a nije ni puko sentimentalno očitovanje suosjećanja. Ona ima posljedice za život svakog kršćanina, za pastoralnu praksu Crkve i za doprinos koji kršćani trebaju dati za čovjeka dostojno, pravedno i milosrdno oblikovanje društvenoga reda“, piše isti autor.

(Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti)

Papa Franjo: Božje je ime Milosrđe. Razgovor s Andreom Torniellijem

Milosr­đe je prvi Božji atribut. Ono je Božje ime. Nema situacija iz kojih ne možemo izići, nismo osuđ­eni utopiti se u živomu pijesku.

Papa Franjo se jednostavnim i izravnim riječima obraća svakomu muškarcu i svakoj ženi na planetu te uspostavlja povjerljiv osobni dijalog. U središtu je tema koja mu je najviše na srcu – milosrđ­e – oduvijek glavni temelj njegova svjedočenja, a sada i njegova pontifikata. Sa svake stranice izbija želja da dopre do svih duša – unutar i izvan Crkve – koje traže smisao života, put mira i pomirenja, lijek za tjelesne i duhovne rane. Na prvomu mjestu da dopre do onoga dijela nespokojnoga i ranjenoga čovječanstva koji traži da ga se prihvati, a ne da ga se odbacuje: do siromaha i marginaliziranih, zatvorenika i prostitutki, ali i do dezorijentiranih i onih koji su daleko od vjere, do homoseksualaca i rastavljenih.

U razgovoru s vatikanistom Andreom Torniellijem – preko uspomena iz mladosti i dirljivih zgoda iz svojega iskustva pastira – Papa iznosi razloge za izvanrednu Svetu godinu, koju je silno želio. Ostajući svjestan etičkih i teoloških pitanja koja izranjaju on ističe da Crkva ne smije nikome zatvoriti vrata; naprotiv, zadaća joj je utjecati na savjesti kako bi otvorila pukotine za prihvaćanje odgovornosti i za udaljavanje od učinjenoga zla.

U iskrenu razgovoru papa Franjo ne izbjegava ni suočavanje s bitnim pitanjem odnosa između milosrđ­a, pravde i korupcije.

A kršćane koji se svrstavaju me­đu "pravednike" podsjeća: "I papa je čovjek kojemu je potrebno Božje milosrđ­e."

 

Simone Weil: Padre nostro

 Smisao svoga duhovnog života Simone Weil vidjela je u "iščekivanju Boga". Bogatstvo Očenaša naslutila je gotovo sasvim slučajno g. 1941. Simone je u to vrijeme proučavala grčki te je za nekog svog prijatelja radila doslovni prijevod Očenaša. "Obećali smo jedno drugom da ćemo ga naučiti napamet. Vjerujem da ni on, kao ni ja, to nije tada učinio. No nekoliko tjedana poslije, listajući Evanđelje, rekla sam samoj sebi budući da sam to obećala, da je to dobro i da to moram i učiniti. Tako i učinih. Beskrajna slatkoća grčkog teksta obuzela me do te mjere da nekoliko dana nisam mogla drugo no ponavljati ga neprestano u sebi. Tjedan dana kasnije počela je berba i molila sam Očenaš na grčkom svaki dan prije posla i često sam ga ponavljala radeći u vinogradu. Otada molila sam ga u potpunoj sabranosti svako jutro kao jedinu vježbu. Ako bi se dogodilo da mi se pažnja odvrati ili uspava, čak i samo malo, počinjala bih iz početka sve dok ne bih postigla apsolutnu sabranost... Snaga te vježbe je postala izvanredna i svaki put me sve više iznenađivala jer, premda sam je ponavljala svaki dan, ona je svaki put nadmašivala moja očekivanja. Ponekad bi već prve riječi otele moje misli iz tijela i prenijele ih iz tijela u neko mjesto izvan prostora u kojem ne postoji nikakva perspektiva. Prostor se otvara. Beskonačnost uobičajenog prostora opažanja ustupa mjesto beskonačnosti. Istodobno ta beskrajnost beskonačnosti ispunja se u svim svojim dijelovima tišinom, ali tišinom koja nije odsutnost zvuka već plod pozitivnog osjećaja, pozitivnijeg od zvuka. Ako je bilo neke buke oko mene, počinjem je zamjećivati tek kada prođe ta tišina. Ponekad također, kada bih molila Očenaš ili u drugim trenucima, Krist biva osobno prisutan, no prisutnošću koja je beskrajno stvarnija, opipljivija, jasnija i ispunjenija ljubavlju nego prvi put kada me obuzela"

Clive Staples Lewis: Problem boli

Nema čovjeka koji se nije upitao: "Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto dopušta da njegova stvorenja pate i podnose bol?"

U ovom svojem značajnom djelu slavni pisac C. S. Lewis hvata se u koštac s ovim sveopćim pitanjem koje muči svako ljudsko biće jer neovisno o svojim uvjerenjima prije ili poslije svatko se suoči s patnjom, bilo svojom, bilo svojih bližnjih. Iznoseći razmišljanja proistekla iz vlastitoga bogata iskustva Lewis nastoji dati odgovor na jedno od najvažnijih filozofsko-teoloških pitanja: "Zašto bol i patnja? Zašto to Bog dopušta?" S dubokom
senzibilnošću, pronicavošću i suosjećanjem Lewis daje odgovore na ova ključna pitanja i s čitateljima dijeli svoju nadu i mudrost kako bi pomogao izliječiti svijet koji gladuje za istinskim razumijevanjem ljudske naravi.

Ova je knjiga namijenjena svima koji traže odgovore na ova važna pitanja, kao i svima onima koji traže mir i nadahnuće u ovomu nemirnom i nepredvidljivom svijetu koji se neprestano mijenja i u kojemu nema sigurnosti koja bi nas sačuvala od boli i patnje.

Contact us

Catholic Faculty of Theology in Đakovo

IBAN account:
Faculty: HR4523900011100474440
Dorm: HR3123900011500027586

 

The website KBF in Đakovo uses cookies to ensure a better user experience and functionality of the site. By continuing to browse the website, you agree to the terms of use.