Kršćanska literatura prošlih vremena, napose ona iz prvoga razdoblja kršćanstva, neiscrpna je riznica duhovnoga bogatstva i poticaja. Ovaj niz otačkih spisa nudi suvremenim duhovnim tražiteljima mogućnost da otkriju to autentično duhovno blago
neprolazne vrijednosti. U vremenu nesigurnosti i poljuljanih vrijednosti spisi iz ove biblioteke predstavljaju čvrst temelj i siguran izvor.

Ovi tekstovi otkrivaju dušu gorljiva pastira Ivana Zlatoustoga koji svojim vjernicima na vrlo zoran i konkretan način predočava otajstvo kršćanskoga braka – trudeći se zaštititi ih od svih devijacija koje su postojale nekada kao i danas – po čemu onda imaju trajnu
duhovnu vrijednost.

Bili su oci i zauvijek će ostati oci! Crkvenim se ocima s pravom nazivaju oni sveci koji su snagom vjere, dubinom i bogatstvom svoga učenja tijekom prvih stoljeća Crkvu
preporodili i uvelike doprinijeli njezinu razvoju.
Uistinu, oni su "oci" Crkve jer je po evanđelju ona od njih dobila život. Također su i njezini graditelji jer su oni – na jedinomu temelju koji postaviše apostoli, a to je Krist –
izgradili temeljno ustrojstvo Crkve.
Crkva i danas živi životom što ga crpi od svojih otaca; na ustrojstvu koje utvrdiše njezini prvi graditelji, ona se još i danas nadograđuje u radosti i patnji svoga svagdanjeg življenja i svojih tegoba.

Ivan Pavao II.

Ovaj dokument Kongregacije za katolički odgoj odgovara na sve veće zahtjeve suvremenog svijeta za međukulturnim dijalogom, odnosno kako ga vrednovati i provoditi u katoličkim školama.
Nije lako uspostaviti uravnotežen i pomirljiv odnos između već postojećih i novih kultura, koje su često obilježene suprotnim navikama i običajima. Crkva pokazuje zanimanje za dijalog među kulturama kao važno sredstvo u korist miroljubivog društva, a škole u tom pogledu imaju osobito veliku odgovornost.
Kongregacija za katolički odgoj, vjerna zadaći produbljivanja načela katoličkog odgoja koji joj je bio povjeren nakon Drugoga vatikanskog koncila, želi pridonijeti da se u katoličkim školama i odgojnim ustanovama pokrene odgoj za međukulturni dijalog pa su glavni naslovnici ovog dokumenta roditelji, koji su prvi po naravi odgovorni za odgoj djece, kao i tijela koja u školi zastupaju obitelj; ravnatelji, nastavnici i osoblje katoličkih škola, koji sa đacima tvore odgojnu zajednicu; nacionalna i biskupijska povjerenstva; redovničke zajednice, biskupi, vjernički pokreti i udruge te druga tijela koja se pastoralno brinu za odgoj.

Ovo je prva monografska studija o jednom od najznačajnijih žanrova hrvatskoglagoljske književnosti u kojoj su se glagoljaši ostvarili kao autori koji su umjeli ostvariti vrijedne jezične umjetnine. Odabrani korpus tekstova potječe iz zborničke literature 15. do 17. stoljeća, a obuhvaća prijevode djela koja su k nama došla s Istoka i sa Zapada. Žanr vizija pokazuje otvorenost Hrvatske kulturnim utjecajima iz raznih eurpskih civilizacijskih sfera. Svojom je studijom autorica na primjeru vizija pokazala položaj Hrvatske na susretištu kulturnih utjecaja s Istoka (iz bizantsko-crkvenoslavenske sfere) i sa Zapada (iz latinskoga kruga, ali i iz Češke i Italije), a glagoljaški prevoditelji su preuzimali teme, motive i građu prilagođenu ukusu publike za koju su stvarali

Trebamo li prvu kršćansku umjetnost 3. i 4. stoljeća promatrati kao zasebnu i zatvorenu cjelinu, izvan korpusa antičke, odnosno, rimske umjetnosti? Smijemo li je izdvojiti iz njezina prirodnog okoliša i pretvoriti je u zasebno razdoblje ili zaseban stil? Ova knjiga nastoji pokazati da okolnosti nastanka kršćanske slike niti izdaleka nisu tako jednostavne kako bi se moglo činiti onima koji njezin početak vide u krugu izolirane i progonjene manjine i u proturječju s tradicionalnim repertoarom antičke umjetnosti. Umjesto toga, upoznat ćemo slojevit svijet bogate prošlosti i vizualnog iskustva, koji prolazi kroz izvanredno velike promjene. Za Edwarda Gibbona, to je "revojucija koja će ostati zauvijek zapamćena i čije posljedice i danas osjećaju svi narodi". No, moramo biti oprezni prema interpretacijama koje to razdoblje opisuje kao vrijeme nazadovanja i propadanja, pretvarajući ga u paradigmu dekadencije, odnosno, "trijumf barbarstva i kršćanstva". Upravo će nam razvitak kršćanske umjetnosti pokazati kako je Rim kroz stoljeća tinjajućeg ili neposrednog sukoba, nerazumijevanja i međusobnog optuživanja između rimske države i kršćana, od "babilonske bludnice" u Ivanovom Otkrivenju, u djelu sv. Jeronima postao "najsjajnija luč svijeta" i predvorje Augustinove Božje države. U tom intervalu dogodila se transformacija antičkog svijeta i rođena je kršćanska Europa.