Jedinova Velika povijest Crkve, čijem se uređivačkom poslu pridružio i Konrad Repgen, koju su autori počeli objavljivati sada već davne 1979. godine, već je i u Hrvatskoj, od objavljivanja njezina I. sveska 1972. godine, postalo nezaobilazno djelo za proučavanje opće povijesti Crkve.

Do sada je na hrvatski jezik u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno 8 svezaka, s time da su svesci III i VI objavljeni u dva polusveska.

Ovim devetim sveskom, kojim je obuhvaćena suvremena povijest Crkve od 1914. godine i početka Prvoga svjetskog rata pa sve do one suvremenosti u kojoj su autori zaključivali svoje djelo, odnosno do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zaokružuje se to monumentalno djelo, nezaobilazno za proučavanje crkvene povijesti. Ono je ipak pregledno, budući da je riječ o svjetskoj crkvenoj povijesti, pa će i dalje nacionalne povijesti imati što proučavati.

„Pisanje suvremene crkvene povijesti zahtijeva  veću odvažnost od pisanja političke povijesti. Razvitak Crkve odvija se u valovima veće dužine nego razvoj društva. Era nacionalsocijalizma kao povijesne činjenice je iza nas, djelovanje Drugoga Vatikanskog koncila još se ne da procijeniti. Za  političku povijest povjesničaru su vrela pristupačna i obilato na raspolaganju, a za crkvenu povijest važni snopovi vrela još nisu pristupačni. Povrh toga, ostala materija koju je trebalo obraditi tako je opširna i slojevita da su samo stručnjaci sposobni stvoriti si određeni pregled i uvid, zapaziti postojeće težnje te ih povezati s prethodnima. Time se broj suradnika nužno povećao i usklađivanje otežalo, ne samo u odnosu na pojedina područja crkvenoga života nego i u izvješćima o pojedinim zemljama, osobito kada je riječ o Trećem svijetu“, piše još 1979. godine H. Jedin, a u svojem predgovoru izdanju ovog sveska 1985. godine K. Repgen navodi da se njemački izdavač odlučio da ovaj VII. svezak treba tiskati nepromijenjeno, bez obzira što su se u međuvremenu dogodile neke promjene.

Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti

Knjiga u svojem obraćanju laicima, ali i svećenicima, pokazuje kako se apostolat povezuje s Duhom Svetim i s Marijom: iznenađujuće je vidjeti da i danas kao i u početku taj savez vodi rađanju Krista. To je ključ i snaga ove knjige.
Teološke misli u legionarskom obećanju koje su Vas nadahnule, za članove Marijine legije bit će, ne dvojimo, izvrstan materijal za meditaciju ali i moćan poticaj da se uvijek još više predaju apostolskom djelovanju.

Motivaciju za izradu ove rasprave pronašao sam prvenstveno u tome što je Rawlsova teorijaska misao nedvojbeno jedan od utjecajnijih suvrmenih pokušaja filozofskog problematiziranja pravednosti utemeljenja demokratskih društava zapadne civilizacije.  Jedno od važnijih usmjerenja ove misli teorijski teži ublažavanju problema socijalnog statusa manje imućnih društvenih slojeva. Stoga posljednično problematizira društvene odnose koje eo ipso izaziva slojevitost suvremenih demokratskih društava. Drugo, ne manje važno usmjerenje ove misli teži teorijskom univerzalizmu zasnovanom na etičnom utemeljenju konstrukcije društvenog ugovora.

Iz Uvoda

U izdanju Plejade iz Zagreba i Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz tiska je izašla povijesna monografija o Svetozaru Rittigu, katoličkom svećeniku i političaru, jednom je od "najkontroverznijih ličnosti Crkve u Hrvata novijeg doba". Rittig je pučku školu svršio u  Slavonskom Brodu, polazio je glasovitu travničku gimnaziju, a za svećenika je zaređen u Đakovu. Gotovo četvrt stoljeća vodio je Župu sv. Marka, najugledniju župu Zagrebačke nadbiskupije. U Drugom svjetskom ratu pridružuje se partizanima i postaje član ZAVNOH-a. Nakon rata nastavlja djelovati kao predsjednik Komisije za vjerske poslove, zastupnik i ministar. Temeljna je njegova misija bila da između Crkve i Partije ostvari "ako ne pomirbu, a ono bar suživot vjernika i komunista". Osnovao je 1952. Staroslavenski institut u Zagrebu i bio njegov višegodišnji ravnatelj.

Kozmologija je oduvijek bila neizostavna sastavnica čovjekova promišljanja o svijetu. Pitanja o kozmosu i čovjekovu mjestu u njemu, tvz. problem kozmologije, problem je razumijevanja svijeta, koji uključuje nas same i naše znanje kao dio toga svijeta. Kozmologija se ubraja među temeljne ljudske interese. Odgovori na pitanja o kozmosu tijekom povijesti dolazili su iz više perspektiva, osobito iz filozofijske. No, u novije vrijeme, točnije posljednjih sto godina, odgovori na pitanja o kozmosu uglavnom dolaze iz konteksta suvremene kozmologije određene kao fizikalne (empirijske) discipline. Stoga postoji tendencija shvatiti suvremenu kozmologiju isključivo kao fizikalnu kozmologiju, a filozofiji odreći relevantnost u kontekstu rasprave velikih kozmoloških pitanja. Štoviše, postoji tendencija smatrati da teorijska fizika može ponuditi odgovor na tradicionalno filozofijska pitanja, a filozofiju proglasiti mrtvom... ( Iz uvoda)