Simpozij, prigodom 200. obljetnice rođenja đakovačkoga biskupa J. J. Strossmayerova, održan je u Đakovu od 1. do 2. listopada 2015. godine. Uz ovaj, đakovački Simpozij, organizirana su još dva simpozija, i to u Beču i u Rimu. Đakovo, Beč i Rim na poseban su način bili povezani sa Strossmayerom. U Đakovu je
stolovao tijekom 55 godina, s Rimom je bio povezan kao sa središtem Katoličke crkve, a s Bečom kao s glavnim gradom Habsburške Monarhije i svojim boravištem tijekom školovanja.
Strossmayer se borio za teritorijalno jedinstvo Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Upravo zbog toga predavači su istražili njegov utjecaj uDalmaciji i Istri. U Istri je bio blisko povezan s porečko-pulskim biskupom i prosvjetiteljem Jurjom Dobrilom (1812.-1882.) te s onima koji se predvodili Hrvatski
narodni preporod, okupljeni oko preporodnoga lista Naša sloga. Zakašnjelim preporodnim idejama u Dalmaciji, preko financijske i moralne podrške, Strossmayer je dao važnu pomoć i poticaj u organizacijskom smislu. Posebnu brigu i ljubav Strossmayer je pokazivao prema Bosni i Hercegovini. On je nosio naslov bosanskoga
biskupa. Zbog toga je smatrao da treba vratiti Bosnu pod svoju jurisdikciju. Strossmayer je više puta posjetio Bosnu, još za vrijeme turske vladavine. Bio je upoznat s veoma teškim položajem Katoličke crkve. U Đakovu je 1857. godine osnovao kolegij za bosanske franjevce kako bi u njima ojačao hrvatsku nacionalnu
svijest. To, dakako, nije odgovaralo Mađarima. Oni su, nakon teške borbe protiv biskupa Strossmayera, uspjeli premjestiti bosanske klerike u Ostrogon. Osim političkoga, na Simpoziju je predstavljeno Strossmayerovo crkveno, kao i kulturno djelovanje. Crkveno djelovanje bilo je usmjereno prema jedinstvu Crkve,
prema pastoralu u vlastitoj biskupiji, a osobito se istaknulo u gradnji nove, velebne katedrale. Strossmayerova dva gesla: »Prosvjetom k slobodi« i »Sve za vjeru i Domovinu« otkrivaju nam širinu njegova djelovanja. Đakovačka katedrala, osim »slave Božje«, imala je za cilj i kulturno uzdizanje hrvatskoga naroda. Zbog svoje iznimne
ljepote i grandioznosti ona se uzdigla i iznad hrvatskih granica. Kupovanjem i darivanjem vrijednih umjetničkih slika gradu Zagrebu, Strossmayer je obogaćivao u kulturnom smislu hrvatsku prijestolnicu. Preko F. Račkoga on daje ideje i smjernice o restauraciji crkve sv. Marka u Zagrebu, kao i o restauraciji same katedrale...
Strossmayer je vjerovao u uskrsnuće hrvatskoga naroda. Svjestan je bio da to ne će doživjeti, ali da će se iz svega srca u vječnosti tomu uskrsnuću i radovati. Hrvatskomu, u političkom smislu gotovo »nepoznatomu narodu«, dao je institucije koje će biti temelj za njegovo političko uskrsnuće. Hrvatska u drugoj polovici 19. stoljeća ne samo da nije bila samostalna, nego je vodila tešku bitku u oblikovanju i čuvanju nacionalnoga, crkvenoga i kulturnoga identiteta. Uloga je Strossmayera u tom nastojanju bila neizmjerna.
(Iz uvoda)
