Ovaj dokument objavio je još, sada već, sveti Ivan Pavao II. 1989. godine, a razloge je naveo sam u uvodu: „O stotoj obljetnici objavljivanja enciklike Quamquam pluries pape Leona XIII. i tragom višestoljetnog čašćenja svetog Josipa, želim vam, draga braćo i sestre, ponuditi na razmatranje neka razmišljanja o čovjeku kojemu je Bog 'povjerio na čuvanje svoja najdragocjenija i najveća blaga' (…) Uvjeren sam, naime, da će ponovno razmišljanje o sudjelovanju Marijina zaručnika u Božjem planu spasenja omogućiti Crkvi, koja zajedno s cijelim čovječanstvom kroči prema budućnosti, uvijek iznova pronalaziti vlastiti identitet unutar toga otkupiteljskog nauma, koji ima svoj temelj u otajstvu utjelovljenja. Upravo toga otajstva Josip iz Nazareta bio je 'dionik' kao nijedna druga osoba, izuzev Marije, Majke Utjelovljene Riječi. On je u tome sudjelovao zajedno s njom; on je bio uključen u stvarnost toga spasenjskog događaja; on je bio čuvar iste ljubavi, čijom nas snagom vječni Otac 'predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu“ (Ef 1,5)“.
Preuzeto sa stranica Kršćanske sadašnjosti
