Kao i u dosad objavljenim radovima, tako i u novoj knjizi, Pardon je usredotočen na zemlju kao središnju temu Staroga zavjeta iza koje se u biblijskim tekstovima krije teološki sustav koji se može nazvati teologija zemlje. Za proučavanje knjige proroka Hošee odlučio se jer se njegova proročka knjiga smatra najstarijom te je Hošea idejni začetnik novoga teološkoga promatranja teme zemlja koji postavlja početne smjernice za razvoj teoloških tema u kasnijim proročkim spisima.

Knjiga, nastala kao doktorska disertacija, podijeljena je u četiri poglavlja. U prvom poglavlju, nakon iskazivanja potrebe za proučavanjem biblijske teme zemlja, autor prikazuje povijesni razvoj teološkoga pristupa zemlji u biblijskim tekstovima.

Temeljna istraživanja i spoznaje o Knjizi proroka Hošee utvrđuju, pokazao je Pardon u drugom poglavlju, da je taj tekst izvršio snažan utjecaj na razvoj teme zemlja u drugim biblijskim knjigama.

Tema trećega poglavlja su izvorni pristup proroka Hošee zemlji i teološke poruke koje su oblikovane u njegovu metaforičkom govoru o zemlji.

Posljednje poglavlje donosi zaključke proučavanja Hošeinih metafora o zemlji. U njima autor otkriva kako prorok Hošea napušta staro shvaćanje pojma zemlja i metaforičkim govorom stvara novo značenje pojma promičući istinu vjere o životvornoj povezanost Boga, sudbine naroda i njihove zemlje.

U okolnostima današnje ekološke krize, kao i brojnih ratova koji se vode zbog zemlje, Pardon je pokazao kako je poruka proroka Hošee aktualna i za današnjega čitatelja. Tek shvaćanje zemlje kao mjesta gdje se događa govor o Bogu i njegova odnosa prema njoj omogućuje ispravno razumijevanje temeljne poruke o Bogu i čovjeku zapisane u Bibliji.

(Preuzeto sa stranica Glas Koncila)