Razjedinjenost hrvatskih zemalja, protuosmanski ratovi i oslobađanje dijela hrvatskoga etničkog prostora, migracije i demografski oporavak, reformski zahvati habsburških vladara na hrvatskome sjeveru i razvojni kontinuitet juga, gospodarski zamah pomorske trgovine, crkvene reforme i administrativni preustroj, bile su samo neke od temeljnih, nosivih odrednica koje obilježavaju 18. stoljeće hrvatske povijesti. U Zapadnoj je Europi to stoljeće – posljednje u ranome novovjekovlju – obilježeno i kao doba prosvjećenosti, galantnosti, raskošnoga baroka i prpošnog rokokoa, doba intelektualizma i stremljenja ka sreći koja se više ne odnosi samo na privilegiranog pojedinca, već na društvo u cjelini. Duh prosvjećenog stoljeća nije mimoišao ni hrvatske krajeve, nejednako se – s većim ili manjim zakašnjenjima i ovisno o zadanosti društvenoga razvoja pojedinih regija – odražavajući u svim temeljnim životnim sastavnicama…

Ova knjiga, u cijelosti usmjerena na hrvatsko 18. stoljeće, kroz dvadesetak poglavlja podijeljenih u tri središnje tematske cjeline teži predstaviti temeljne razvojne sastavnice toga prosvjećenoga doba. Od onih sastavnica koje se, promatrane na globalnoj, općehrvatskoj razini, odnose na vojno-politička zbivanja, upravne ustanove i sustav vlasti, sudstvo i prosvjetu, vojsku, zdravstvo, crkvene i vjerske prilike i svakodnevlje, do istih tih razvojnih čimbenika promatranih u svakoj od hrvatskih povijesnih regija zasebno. Naposljetku, u završnoj cjelini knjige hrvatske su zemlje predstavljene u međunarodnome kontekstu, promatrane s pozicija državno-političkih, gospodarskih i kulturnih odnosa s europskim zemljama, ponajprije s onima u koje su bile uključene kao dio većih državnih cjelina.