Knjiga je napisana i oblikovana u dvije povezane cjeline; prva je cjelina pojmovno situiranje i razjašnjenje psihijatrijsko-kliničkog simptoma (sindroma) depresije i melankolije i njihove manifestnosti ne samo kao osobno-psihološke i često somatske disfunkcionalnosti već i kao duhovno-kulturnog te uopće civilizacijskog fenomena ne (već sada) samo naše zapadnjačke društvenosti već i uopće planetarne društvenosti;drugi su dio ove uzbudljive strukturalističko-psihoanalitičke studije života i djela četiriju značajnih zapadnih umjetničkih osobnosti ( slikara Hansa Holbeina te spisatelja Gerarda Nervala, Fjodora Dostojevskog i Marguerite Duras),koji su svojom duševnoscu i tjelesnošću bili depresivno-melenkolični ljudi,ali su svojim umjetničkim djelima ne samo simbolično uobličili ljudske tamne svjetove deperesije i melankolije vec su svojim umjetničkim jezikom premještanjem iz polja simboličkog, kao represivnog i kastrirajućeg, u polje semiotičkog kao ritmičkog, subverzivnog i nesvodljivog na bilo realno ili simboličko uobličili umjetnička djela kao dragocjenu i spasonosnu strategiju u dostizanju (samo imaginarno) Onog/Drugog kao uvijek Nedostajućeg /Izmičućeg.
