„Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo,
najbjedniji smo od svih ljudi“
(1 Kor 15, 19).

Krist, od Oca i čovjeka napušten, umire na križu. Sve ljudske nade, koje su u njemu nalazile svoj posljednji smisao, nestale su s njegovim posljednjim uzdahom. „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“ (Lk 24, 21).

Ipak! „Nada se ne slama pred teškoćama“ (Papa Franjo, Spes non confundit, 3). Iskonska se čežnja čovjeka ispunjava! Krist je uskrsnuo! Aleluja!

Uskrsnuće je jedno veliko Ipak! U trenutcima, u kojima čovječanstvu ostaje još samo nemoć šutnje te beznadno slijeganje ramenima bez ikakvoga odgovora na tolika pitanja, kršćanstvo progovara iz vjere u živoga, uskrsloga Krista, pobjednika nad svakim razočaranjem!

Put kršćanstva, kao i put svakog vjernika, treba jake trenutke, kojima bi se hranila i jačala nada, koja daje nazrijeti naš posljednji cilj: susret s Gospodinom Isusom (usp. Papa Franjo, Spes non confundit, 5.). Ako se, takvim jakim trenutcima nošeni, ufamo u Krista uskrsloga, već sada postajemo sudionici njegove slave. I premda samo grešni ljudi, ipak s nadom, koja ne prestaje, već sada živimo stvarnost uskrsnuća. Nada je ljudska živi svjedok Krista uskrsloga!

S tim mislima Vam, u ime Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, dekan