Evo nam još jedne publikacije o Josipu Lovretiću, svećeniku Đakovačke i Srijemske biskupije koji je u svoje vrijeme uvršten u red znamenitih i zaslužnih Hrvata, iako o njemu mlađe pokoljenje svećenika jedva što zna. On je jedan od najvećih hrvatskih etnografa, možda i najveći među njima. O sebi je sam rekao da nije pripovjedač nego "folklorista".

Josip Lovretić bio je prirodno nadaren pa je i prije svećeničkog ređenja bio na službi u Biskupskom ordinarijatu u Đakovu, a nakon svećeničkog ređenja preko dvanaest godina bio je altarista, tj. "ceremonijar" biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Obnašao je i službu ravnatelja Biskupijske tiskare u Đakovu, a za to je vrijeme sam složio i u nekoliko primjeraka objavio zbirku "Moje pjesmice za igru u kolu spjevao Josip Lovretić" sa 7000 stihova. 

Najveći dio svog aktivnog svećeničkog života Josip Lovretić proveo je kao župnik u Gradištu (1902.-1920.). Njegujući i župljanje potičući da njeguju izvorno narodno blago, napose popijevku i nošnju, Lovretić je dao u (zlato)vezu izraditi brojene misnice i plašteve. 

Umro je 27. listopada 1948. godine i sahranjen u Čardaku. Josip Lovretić je zaslužio ući u knjigu "Znameniti i zaslužni Hrvati 925.-1925." (str. 165.). I ne samo to, zaslužio je i ove "Priloge za biografiju", štoviše, možda bi trebalo još ozbiljnije sjesti i objaviti sve što je od njegove pisane objavljene i neobjavljene baštine sačuvano.