Kongres započeo je u Vatikanu audijencijom kod svetog Oca pape Franje u apostolskoj palači prvoga dana kongresa. Sveti otac osobno se tako želio susresti sa oko 550 teologa iz cijeloga svijeta koji su nazočili ovome uistinu povijesnom kongresu teologa. U svome obraćanju papa je naglasio kako je teologija znanost koja promišlja o Bogu te je kao takva otvorena svima. Svatko ima pravo osluhnuti ono što Bog u svome Sinu progovara. Nakon audijencije u Vatikanu svi su se sudionici kongresa uputili prema Papinskom Lateranskom sveučilištu koji je bio domaćin dvodnevnog kongresa teologa.

Sam kongres koji je svečano na Lateranskom sveučilištu otvorio prefekt dikasterija za kulturu i odgoj kardinal José Tolentino de Mendonça bio je orijentiran oko tri pitanja: Dove (gdje?) – Come (kako?) – Perché (zašto?) kojima se kroz izlaganja teologa sa svih kontinenata nastojali dati odgovore na pitanja o tome zašto je važna teologija, gdje se ona događa i kontekstualizira te na koji način se odvija teološko promišljanje u praksi. Misli koje su podcrtali gotovo unisono teolozi cijeloga svijeta mogu se sažeti u nekoliko važnih ideja.

Prije svega moglo se uočiti kako teolozi tako smatraju da teologija proizlazi iz susreta s osobom Isusa Krista te se iz tog susreta potom razvijaju mnoga pitanja za život čovjeka. Pitanja su to koja se tiču konkretne svakodnevice vjerničkog i općedruštvenog života ljudi. Iz tog razloga teologiju je važno kontekstualizirati budući da kontekst u kojemu čovjek živi na izuzetno snažan način oblikuje i teološku misao koju teolozi stvaraju. U isti povijesno-kulturni kontekst stoga će biti važno implementirati teološki govor te čovjeku nuditi riješenja za život.

Druga misao koju se moglo osluškivati više puta jest neprikosnovena važnost interdisciplinarnog dijaloga izmešu teologije i drugih znanosti. Teologija bi trebala biti ona koja se bez straha i predrasuda upušta u dijalog sa drugim znanostima jer tako ih može obogatiti, a istodobno i sama biti obogaćena te u društvu biti što relevantnija.

Ono što je ovome kongresu dalo jednu doista lijepu i možemo reći novu notu jest činjenica kako se kongres odvijao na dva načina. S jedne strane je to bilo osluškivanje teoloških i neteološkig argumenata za dolazak do Boga koje su iznosili plenarni izlagači, a s druge strane jedan dio kongresa bio je posvećen radu u manjim grupama gdje su sudionici na osnovu metode zajedničkog osluškivanja u Duhu mogli u manjim skupinama od petnaestak sudionika iznositi svoje osobne refleksije na osnovu onoga što su u plenarnim sesijama osluškivali. Na ovaj način je svaki sudionik kongresa bio istinski graditelj zajedničkih zaključaka kongresa koji su potom elaborirani po svršetku kongresa.

Ovome kongresu u mnoštvu teologa koji su pristigli iz svih krajeva svijeta aktivno je prisustvao i dr. sc. Ivan Benaković, profesor Svetog pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.